KNJIGA O RUTI
Knjiga o Ruti divna je priča o obraćenoj poganki koja je zadobila srce svoga zemaljskog gospodara. Vjerujem da je to proročka priča, poruka koja nam danas snažno govori. Jer mi smo zadobili Krista na isti način kao što je Rut zadobila Boaza!
Ali ova priča je više od samo povijesne priče! Pavao piše: "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11).
Priča o Ruti započinje s ovim riječima: "… nastala je glad u zemlji" (Rut 1,1). Zbog toga je Izraelac Elimelek sa svojom ženom Noemi i svoja dva sina, Mahlonom i Kiljonom, napustio Judu i otišao k Moabu. Elimelek je tamo umro, a Noemina dva sina oženili su poganke, Orpu i Rutu. Ostali su u Moabu sljedećih deset godina.
Ali Moab je bio mjesto idolopoklonstva; bila je to zajednica pokvarenih; mjesto podrugljivaca. Sam Moab, po kome je to područje bilo prozvano, rodio se iz incesta između Lota i jedne od njegovih kćeri. Zapravo ime "Moab" simbolizira blud. Upravo on je zaveo Izraela u pustinji, nakon čega je 24 tisuće Izraelaca pomrlo od pošasti. Bog je Izraelcima zabranio ženiti Moapke, jer "će zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima" (1 Kr 11,2).
U duhovnom području, ista se stvar događa kad dođe do nestašice Riječi Božje: Božji se narod okreće svijetu, predaje prijevari idolopoklonstva i miješa s bezbožnima. Ta vrsta nestašice tjera vjernike da drugdje nađu nešto što će zadovoljiti njihove unutarnje potrebe.
Danas kršćani hlade i otpadaju jer ne primaju pravu duhovnu hranu. Idu u crkvu, ali "kuhinjski ormar" je prazan. Propovijedanje koje čuju je plitko – nema hrane, nema žive vode – samo zabava. Izgladnjivanje na smrt događa se ravno u domu Božjem!
Zbog toga su naše crkve pune preljuba, rastava, rock and rolla, nebiblijske psihologije, evanđelja New Agea – s mladim ljudima koji uzimaju drogu i postaju promiskuitetni. Glad u crkvi otjerala ih je k Moabu, mjestu idolopoklonstva. A Moab je mjesto gdje mladi ljudi umiru, upravo kao što su i Noemini sinovi umrli u Moabu!
Ali ova priča je više od samo povijesne priče! Pavao piše: "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11).
Priča o Ruti započinje s ovim riječima: "… nastala je glad u zemlji" (Rut 1,1). Zbog toga je Izraelac Elimelek sa svojom ženom Noemi i svoja dva sina, Mahlonom i Kiljonom, napustio Judu i otišao k Moabu. Elimelek je tamo umro, a Noemina dva sina oženili su poganke, Orpu i Rutu. Ostali su u Moabu sljedećih deset godina.
Ali Moab je bio mjesto idolopoklonstva; bila je to zajednica pokvarenih; mjesto podrugljivaca. Sam Moab, po kome je to područje bilo prozvano, rodio se iz incesta između Lota i jedne od njegovih kćeri. Zapravo ime "Moab" simbolizira blud. Upravo on je zaveo Izraela u pustinji, nakon čega je 24 tisuće Izraelaca pomrlo od pošasti. Bog je Izraelcima zabranio ženiti Moapke, jer "će zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima" (1 Kr 11,2).
U duhovnom području, ista se stvar događa kad dođe do nestašice Riječi Božje: Božji se narod okreće svijetu, predaje prijevari idolopoklonstva i miješa s bezbožnima. Ta vrsta nestašice tjera vjernike da drugdje nađu nešto što će zadovoljiti njihove unutarnje potrebe.
Danas kršćani hlade i otpadaju jer ne primaju pravu duhovnu hranu. Idu u crkvu, ali "kuhinjski ormar" je prazan. Propovijedanje koje čuju je plitko – nema hrane, nema žive vode – samo zabava. Izgladnjivanje na smrt događa se ravno u domu Božjem!
Zbog toga su naše crkve pune preljuba, rastava, rock and rolla, nebiblijske psihologije, evanđelja New Agea – s mladim ljudima koji uzimaju drogu i postaju promiskuitetni. Glad u crkvi otjerala ih je k Moabu, mjestu idolopoklonstva. A Moab je mjesto gdje mladi ljudi umiru, upravo kao što su i Noemini sinovi umrli u Moabu!