PADOH K NJEGOVIM NOGAMA
Dolazi dan kad će se Isus potpuno otkriti grešnom čovječanstvu. Kad se to dogodi, ljudi će vikati kamenju i gorama da padnu na njih i sakriju ih od njegove strahovite nazočnosti: "… sakriše se po špiljama i gorskim pećinama, govoreći gorama i pećinama: 'Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju'" (Otk 6,15-16).
U našoj crkvi Times Square mi često propovijedamo protiv grijeha te mnogi kažu: "Odložio sam sve što je Duh razotkrio u meni da nije slično Isusu." Međutim, ja shvaćam da još nismo sve dosegli; još uvijek smo lišeni njegove slave. Propovijedanje samo neće donijeti mržnju prema grijehu, koju toliki trebaju u ove posljednje dane. Potrebno je duboko, prodorno očitovanje Božje svete nazočnosti jer u njegovoj nazočnosti naučit ćemo mrziti grijeh i hodati u njegovu strahu.
Čujem kako se kršćani hvale: "Sudnjega dana neću morati pasti ničice. Stajat ću neustrašivo, sa svim očitim manama, jer se uzdam u njegovo spasenje, a ne u svoja djela!" Istina je, nismo spašeni po djelima. Ali ako nismo poslušni Kristovim zapovijedima, onda ga zapravo ne ljubimo i on se ne očituje u nama (Iv 14,21).
Apostol Ivan, naš "brat i sudionik nevolje" (Otk 1,9), onaj koji se jednom naslonio na Isusove grudi, vidio je Krista u njegovoj proslavljenoj svetosti. On svjedoči: "Okrenuh se … opazih … nekoga slična Sinu Čovječjemu … njegove su oči bile kao ognjeni plamen … njegov glas kao šum velikih voda … njegovo je lice bilo kao sunce kad sja u svoj svojoj sili. Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, a on stavi na me svoju desnicu i reče mi: 'Nemoj se bojati'" (Otk 1,12-19). I vi možete biti kao Ivan, pravedan brat ili sestra u Gospodinu – sluga koji je podnio mnoge nevolje – ali može li itko od nas stajati pred Nazočnošću koja sja kao sunce u svoj svojoj jačini? Više nećemo biti u stanju gledati u tu svetost kao što ni sad ne možemo gledati u sunce bez tamnih naočala. On će nam onoga dana morati dati snagu, dotaknuti nas i uvjeriti da se ne bojimo.
"Onomu koji vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom … slava, veličanstveno, vlast i moć" (Jd 24).
U našoj crkvi Times Square mi često propovijedamo protiv grijeha te mnogi kažu: "Odložio sam sve što je Duh razotkrio u meni da nije slično Isusu." Međutim, ja shvaćam da još nismo sve dosegli; još uvijek smo lišeni njegove slave. Propovijedanje samo neće donijeti mržnju prema grijehu, koju toliki trebaju u ove posljednje dane. Potrebno je duboko, prodorno očitovanje Božje svete nazočnosti jer u njegovoj nazočnosti naučit ćemo mrziti grijeh i hodati u njegovu strahu.
Čujem kako se kršćani hvale: "Sudnjega dana neću morati pasti ničice. Stajat ću neustrašivo, sa svim očitim manama, jer se uzdam u njegovo spasenje, a ne u svoja djela!" Istina je, nismo spašeni po djelima. Ali ako nismo poslušni Kristovim zapovijedima, onda ga zapravo ne ljubimo i on se ne očituje u nama (Iv 14,21).
Apostol Ivan, naš "brat i sudionik nevolje" (Otk 1,9), onaj koji se jednom naslonio na Isusove grudi, vidio je Krista u njegovoj proslavljenoj svetosti. On svjedoči: "Okrenuh se … opazih … nekoga slična Sinu Čovječjemu … njegove su oči bile kao ognjeni plamen … njegov glas kao šum velikih voda … njegovo je lice bilo kao sunce kad sja u svoj svojoj sili. Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, a on stavi na me svoju desnicu i reče mi: 'Nemoj se bojati'" (Otk 1,12-19). I vi možete biti kao Ivan, pravedan brat ili sestra u Gospodinu – sluga koji je podnio mnoge nevolje – ali može li itko od nas stajati pred Nazočnošću koja sja kao sunce u svoj svojoj jačini? Više nećemo biti u stanju gledati u tu svetost kao što ni sad ne možemo gledati u sunce bez tamnih naočala. On će nam onoga dana morati dati snagu, dotaknuti nas i uvjeriti da se ne bojimo.
"Onomu koji vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom … slava, veličanstveno, vlast i moć" (Jd 24).