PASIVNA VJERA by Gary Wilkerson
Ako ste kršćanin koji je odabrao pasivnu vjeru, odlazeći u crkvu jedino radi utjehe, nećete dobiti mnogo otpora od neprijatelja. Ali ako ste odlučili živjeti za Isusa – ako imate viziju za povrijeđene i izgubljene te za Kristovo tijelo – sotona će baciti u vas čitav svoj arsenal. Vaše putovanje bit će puno kušnji i opasnosti koje će vam uzdrmati dušu.
Pavlovo putovanje u Rim, kao što je opisano u Djelima 27, ilustrira kako neki od nas reagiramo na sotonine udarce. Kad je lađa kojom je Pavao plovio završila prvi dio puta, čitamo: "Budući da luka nije bila prikladna za zimovanje većina je savjetovala da se odande otplovi ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa … te ondje prezimili" (Dj 27,12).
Pavao je bio protiv te odluke, ne samo jer ih je to skretalo s puta za Rim, nego i zato jer ga je Duh upozorio u vezi s tim. U to se vrijeme, međutim, to činila najprikladnija odluka. Kasnije je lađa uletjela u ozbiljne nevolje, dovodeći u opasnost živote gotovo svih njih.
Ističem to jer kad neki kršćani na svom poslanju naiđu na otpor neprijatelja, odlučuju "poći u Feniks da ondje prezime". Istina, svi mi trebamo dopust da osvježimo svoje snage od neprestanog služenja potrebama drugih. Ali sad govorim o nečem drugom – o stanju srca koje kaže: "Olakšaj si malo svoje poslanje. Povuci se i malo krstari."
Kad kršćani to učine, ubrzo su potpuno izvan pravca putovanja. Njihovo poslanje više nije Krist nego, naprotiv, brinu se za brod – a to znači skrenuti od oluje. Zapravo, povlače se od otpora koji je bačen pred njih.
Ti vjernici to ne znaju, ali otet im je njihov visok poziv. U očima Božjim to nije mala stvar. Ako plovim prema Feniksu umjesto u Rim, to znači da s poslanjem koje je Bog dao meni nitko ne ide u Rim. Brod je održavan u radnom stanju, ali, ironično, poslanje za taj brod nije ispunjeno.
Udobnost i odmor nisu glavna stvar kraljevstva. Život kraljevstva kaže: "Moj život nije moj vlastiti – kupljen sam za cijenu. Isus me vodi u svemu i snabdijeva me milošću da to izvršim, bez obzira na otpor."
Pavlovo putovanje u Rim, kao što je opisano u Djelima 27, ilustrira kako neki od nas reagiramo na sotonine udarce. Kad je lađa kojom je Pavao plovio završila prvi dio puta, čitamo: "Budući da luka nije bila prikladna za zimovanje većina je savjetovala da se odande otplovi ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa … te ondje prezimili" (Dj 27,12).
Pavao je bio protiv te odluke, ne samo jer ih je to skretalo s puta za Rim, nego i zato jer ga je Duh upozorio u vezi s tim. U to se vrijeme, međutim, to činila najprikladnija odluka. Kasnije je lađa uletjela u ozbiljne nevolje, dovodeći u opasnost živote gotovo svih njih.
Ističem to jer kad neki kršćani na svom poslanju naiđu na otpor neprijatelja, odlučuju "poći u Feniks da ondje prezime". Istina, svi mi trebamo dopust da osvježimo svoje snage od neprestanog služenja potrebama drugih. Ali sad govorim o nečem drugom – o stanju srca koje kaže: "Olakšaj si malo svoje poslanje. Povuci se i malo krstari."
Kad kršćani to učine, ubrzo su potpuno izvan pravca putovanja. Njihovo poslanje više nije Krist nego, naprotiv, brinu se za brod – a to znači skrenuti od oluje. Zapravo, povlače se od otpora koji je bačen pred njih.
Ti vjernici to ne znaju, ali otet im je njihov visok poziv. U očima Božjim to nije mala stvar. Ako plovim prema Feniksu umjesto u Rim, to znači da s poslanjem koje je Bog dao meni nitko ne ide u Rim. Brod je održavan u radnom stanju, ali, ironično, poslanje za taj brod nije ispunjeno.
Udobnost i odmor nisu glavna stvar kraljevstva. Život kraljevstva kaže: "Moj život nije moj vlastiti – kupljen sam za cijenu. Isus me vodi u svemu i snabdijeva me milošću da to izvršim, bez obzira na otpor."