ISPUNJENI SLAVOM BOŽJOM by Gary Wilkerson
"Kako se ispuniti slavom Božjom?" Mnogi su u Starom zavjetu postavljali to pitanje, a i Mojsije je izgovorio upravo taj vapaj. Jedan prijevod iskazuje tu Mojsijevu bolnu želju vrlo slikovito: "Preklinjem te, pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,18). Ovo "preklinjanje" govori o zalaganju, jecanju u dušu, iskazivanju potrebe koja jednostavno mora biti ispunjena.
Bog je vjerojatno bio zadovoljan Mojsijevom molbom, jer se složio da će mu objaviti svoju slavu. Uputio ga je da se sakrije iza stijene i da brzo proviri kad bude prolazio, jer je znao da čak ni Mojsije ne bi mogao gledati sjaj njegove slave. I tako je Mojsije vidio samo mali dio slave Božje – međutim, ta zraka slave snažno je utjecala na njega.
Većina od nas naučila je da nakon što je Mojsije sišao, morao je pokriti svoje lice jer je tako svijetlilo. Međutim, Pismo zapravo kaže: "Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuče preko svoga lica koprenu" (Izl 34,33). Nakon što je razgovarao s narodom, stavio je pokrivalo preko lica. Čemu to?
Pavao objašnjava to u Drugoj Korinćanima: "Mojsije … je stavljao pokrivalo na lice svoje da sinovi Izraelovi ne svrate pažnju na svršetak prolaznog sjaja" (2 Kor 3,13). Njegova hrabra izjava da jedan oblik slave Božje zapravo dolazi kraju, odnosio se na slavu na Mojsijevu licu. Čak i ta blistava slava nazočnosti Božje na kraju blijedi.
Međutim, Pavao kaže da postoji jedna vrsta slave Božje koja neće izblijedjeti. "Ako se prolazno pojavilo sa sjajem, onda će trajno biti mnogo sjajnije" (2 Kor 3,11). Pavao ovdje govori o Božjoj slavi utjelovljenoj u samom Isusu Kristu. "Budući da imamo takvu nadu, nastupamo s velikom otvorenošću, a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na lice svoje" (2 Kor 3,12-13). Zbog Kristove slave, ohrabreni smo kao što ni Mojsije nije bio! Pavao objašnjava: "Kad se … obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo. A Gospodin je Duh. Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,16-18).
U Kristu u sebi imamo slavu koje ne blijedi. Naša hrabrost prelazi čak onu Mojsijevu, jer je osnažena vlastitim Kristovim Duhom. Slava Gospodnja bila je na Mojsiju od vremena kad je bio u nazočnosti Gospodnjoj, ali za nas je drukčije. Zbog Isusa, slava Božja u nama nikada ne prestaje djelovati. Ona nas neprestano mijenja iz jednog stupnja slave u drugi. Mi imamo trajnu, nepromjenjivu slavu koja ne blijedi!
Bog je vjerojatno bio zadovoljan Mojsijevom molbom, jer se složio da će mu objaviti svoju slavu. Uputio ga je da se sakrije iza stijene i da brzo proviri kad bude prolazio, jer je znao da čak ni Mojsije ne bi mogao gledati sjaj njegove slave. I tako je Mojsije vidio samo mali dio slave Božje – međutim, ta zraka slave snažno je utjecala na njega.
Većina od nas naučila je da nakon što je Mojsije sišao, morao je pokriti svoje lice jer je tako svijetlilo. Međutim, Pismo zapravo kaže: "Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuče preko svoga lica koprenu" (Izl 34,33). Nakon što je razgovarao s narodom, stavio je pokrivalo preko lica. Čemu to?
Pavao objašnjava to u Drugoj Korinćanima: "Mojsije … je stavljao pokrivalo na lice svoje da sinovi Izraelovi ne svrate pažnju na svršetak prolaznog sjaja" (2 Kor 3,13). Njegova hrabra izjava da jedan oblik slave Božje zapravo dolazi kraju, odnosio se na slavu na Mojsijevu licu. Čak i ta blistava slava nazočnosti Božje na kraju blijedi.
Međutim, Pavao kaže da postoji jedna vrsta slave Božje koja neće izblijedjeti. "Ako se prolazno pojavilo sa sjajem, onda će trajno biti mnogo sjajnije" (2 Kor 3,11). Pavao ovdje govori o Božjoj slavi utjelovljenoj u samom Isusu Kristu. "Budući da imamo takvu nadu, nastupamo s velikom otvorenošću, a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na lice svoje" (2 Kor 3,12-13). Zbog Kristove slave, ohrabreni smo kao što ni Mojsije nije bio! Pavao objašnjava: "Kad se … obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo. A Gospodin je Duh. Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,16-18).
U Kristu u sebi imamo slavu koje ne blijedi. Naša hrabrost prelazi čak onu Mojsijevu, jer je osnažena vlastitim Kristovim Duhom. Slava Gospodnja bila je na Mojsiju od vremena kad je bio u nazočnosti Gospodnjoj, ali za nas je drukčije. Zbog Isusa, slava Božja u nama nikada ne prestaje djelovati. Ona nas neprestano mijenja iz jednog stupnja slave u drugi. Mi imamo trajnu, nepromjenjivu slavu koja ne blijedi!