SVOGA SVETOG DUHA NE UZMI OD MENE by Gary Wilkerson

Psalmist David piše: "Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene" (Ps 51,13). Znamo da je Bog svenazočan, ali očitovanje njegove nazočnosti sasvim je nešto drugo. To je razlog zbog čega toliko službi štovanja započinje s kratkim pjesmicama tražeći Duha Svetog da siđe i očituje svoju nazočnost. David ovdje govori: "Gospodine, potrebna mi je tvoja nazočnost, ne samo danas, nego i sutra. Ne želim da ona nestane, jer ne želim se vratiti na svoje mlake putove. Molim te, Bože, nemoj uzeti svoga Svetog Duha od mene. Ostani sa mnom i kad moje štovanje završi."

Svi znamo kako je to. U crkvi i u našem zajedništvu s drugima možemo vidjeti očitovanu nazočnost Božju. Doleti unutarnja iskra donoseći osjećaj svježeg, novog života te vapimo Bogu da nas tako raspiruje čitav dan. Međutim, iskra iščezava kako dani prolaze i bombardirani smo zahtjevima posla, obiteljskih obveza i računima koji nas proždiru i svladavaju.

Ja u taj krug padam svakog rujna na našoj konferenciji EXPECT. Sveti vođe koji tamo govore dotaknu me i nadahnu i njihove snažne poruke natjeraju me na koljena. Posljednjeg rujna iznio sam hrabru molitvu Bogu: "Gospodine, ako nećeš održavati tu iskru, nemoj mi je ni dati."

Umorio sam se od onoga stanja gore-dolje; zapaljen iskrom bez plamena da je održi; na vrhu brda tjedan dana samo da bih se zatim opet spustio u mukotrpan život sljedećega. Zbog toga sam tražio: "Gospodine, kakav god oganj zapališ u meni, neka sve više i sve jače gori. Daj mi postojan duh, kao što je rekao David. Ako mi daš iskru, pretvori je u baklju!" Bog održava taj plamen ovih posljednjih mjeseci. Crkva koju vodim sad ima pastora koji gori molitvom za svoj narod. Možda neću biti u stanju sve odvesti na kavu ili s njima igrati golf, ali imam postojan duh koji posreduje za njih dan i noć kako bi njihovi životi postali sve što mogu biti za Isusa.