JE LI GOSPODINU IŠTA NEMOGUĆE?
Vjerojatno se sjećate priče u Postanku u kojoj se Bog objavio Abrahamu. Ovaj patrijarh sjedio je na vratima svoga šatora za vrućine dana kad su se iznenada pred njim pojavila tri čovjeka, stojeći pod stablom. Abraham je otišao da se susretne s njima, pripremio im je lijepo jelo i zatim je razgovarao s njima.
Tijekom njihova razgovora, Gospodin je pitao Abrahama gdje mu je žena Sara. Zatim je Bog rekao nešto nevjerojatno: "Tvoja žena Sara imat će sina" (Post 18,10).
U to vrijeme Sara je bila u šatoru i slušala njihov razgovor. Kad je ovo čula, nasmijala se na tu pomisao: "Nemoguće", mislila je. Ona je bila daleko izvan mogućnosti rađanja djece, a i Abraham je bio prestar da začne dijete.
Međutim, kad je Bog čuo Sarin smijeh, rekao je: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' Zar je Jahvi išta nemoguće?" (Post 18,13-14).
Pišem ovu poruku danas jer Bog postavlja isto pitanje svojoj djeci u ova sadašnja vremena: "Je li Gospodinu išta nemoguće?" Svaki od nas mora se suočiti sa svojim vlastitim teškim situacijama u životu. I usred njih Bog pita: "Misliš li da je tvoj problem pretežak za mene da ga sredim? Ili vjeruješ da to mogu riješiti za tebe, bez obzira što misliš da je to nemoguće?"
Isus nam kaže:"Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće" (Lk 18,27). Vjerujete li ovoj Gospodnjoj riječi? Prihvaćate li da on može izvršiti nemoguće u vašem braku, u vašoj obitelji, na vašem poslu, za vašu budućnost?
Brzi smo savjetovati druge da on to može. Kad vidimo naše ljubljene da prolaze kroz teška razdoblja, kažemo im: "Ustraj i gledaj gore! Ne prestani se pouzdavati u Gospodina. On je Bog nemogućega!"
Međutim, pitam se vjerujemo li te istine za same sebe. Sara, koja je posumnjala u Gospodina, vjerojatno bi ponudila isti taj savjet svojim prijateljima. Zamislite da je čula za neki pobožan bračni par u sličnoj situaciji – vjernim ljudima koji želje dijete, ali prestari su da bi ga rodili. Taj bračni par vjeruje da im je Bog obećao dijete, ali sad postaju stari. I malo-pomalo gube vjeru u svoj san.
Ako biste pitali Saru što bi im ona rekla, vjerojatno bi odgovorila: "Reci im da ustraju. Ne mogu odustati od nade za svoj san. Oni služe Bogu koji čini nemoguće i on će to srediti za njih."
Međutim, Sara je teško to mogla povjerovati za samu sebe. A i mnogi kršćani su danas takvi. Mi hrabro navješćujemo Božju silu drugima, ali ne vjerujemo njegovoj Riječi za sebe.
Tijekom njihova razgovora, Gospodin je pitao Abrahama gdje mu je žena Sara. Zatim je Bog rekao nešto nevjerojatno: "Tvoja žena Sara imat će sina" (Post 18,10).
U to vrijeme Sara je bila u šatoru i slušala njihov razgovor. Kad je ovo čula, nasmijala se na tu pomisao: "Nemoguće", mislila je. Ona je bila daleko izvan mogućnosti rađanja djece, a i Abraham je bio prestar da začne dijete.
Međutim, kad je Bog čuo Sarin smijeh, rekao je: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' Zar je Jahvi išta nemoguće?" (Post 18,13-14).
Pišem ovu poruku danas jer Bog postavlja isto pitanje svojoj djeci u ova sadašnja vremena: "Je li Gospodinu išta nemoguće?" Svaki od nas mora se suočiti sa svojim vlastitim teškim situacijama u životu. I usred njih Bog pita: "Misliš li da je tvoj problem pretežak za mene da ga sredim? Ili vjeruješ da to mogu riješiti za tebe, bez obzira što misliš da je to nemoguće?"
Isus nam kaže:"Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće" (Lk 18,27). Vjerujete li ovoj Gospodnjoj riječi? Prihvaćate li da on može izvršiti nemoguće u vašem braku, u vašoj obitelji, na vašem poslu, za vašu budućnost?
Brzi smo savjetovati druge da on to može. Kad vidimo naše ljubljene da prolaze kroz teška razdoblja, kažemo im: "Ustraj i gledaj gore! Ne prestani se pouzdavati u Gospodina. On je Bog nemogućega!"
Međutim, pitam se vjerujemo li te istine za same sebe. Sara, koja je posumnjala u Gospodina, vjerojatno bi ponudila isti taj savjet svojim prijateljima. Zamislite da je čula za neki pobožan bračni par u sličnoj situaciji – vjernim ljudima koji želje dijete, ali prestari su da bi ga rodili. Taj bračni par vjeruje da im je Bog obećao dijete, ali sad postaju stari. I malo-pomalo gube vjeru u svoj san.
Ako biste pitali Saru što bi im ona rekla, vjerojatno bi odgovorila: "Reci im da ustraju. Ne mogu odustati od nade za svoj san. Oni služe Bogu koji čini nemoguće i on će to srediti za njih."
Međutim, Sara je teško to mogla povjerovati za samu sebe. A i mnogi kršćani su danas takvi. Mi hrabro navješćujemo Božju silu drugima, ali ne vjerujemo njegovoj Riječi za sebe.