ŽIVJETI ŽIVOT OSNAŽEN BOGOM by Gary Wilkerson
Mnogi od nas žele znati Božji put i čuti evanđeosku istinu, ali izbjegavaju je živjeti. Žalosno, ali u današnjoj crkvi prihvatljivo je uživati u propovijedima i štovanju, a onda se vratiti kući potpuno nepromijenjen.
Pavao je rekao svoje vlastito svjedočanstvo: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage" (1 Kor 2,4). Ako ne živimo život osnažen Bogom, problem je s nama, a ne s Gospodinom.
Bog svom narodu nije prestao davati silu 100. godine nove ere. Isus nikada nije rekao: "Činit ćete veća djela od ovih – do Reformacije." Pavao je propovijedao poruku evanđeoske sile i htio je tu silu i za Timoteja iz posebnog razloga: "U posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi … neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni" (2 Tim 3,1-5).
Ovdje Pavao govori o polaznicima crkve, opisujući ih kao one koji imaju samo "formu pobožnosti". Ti kršćani htjeli su odlaziti u sinagoge, čitati duhovne tekstove ili sudjelovati u vjerskim aktivnostima. Međutim, Pavlov savjet Timoteju je: "Kloni ih se." Govorio je: "Opasno je biti oko tih ljudi, jer počinješ misliti da je njihov način života prihvatljiv. Mogu izgledati pobožno, ali Gospodin gleda srce – i on vidi nesvetost i taštinu."
Pavao je rekao da ti kršćani "uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine" (2 Tim 3,7). Drugim riječima, slušaju sva evanđeoska učenja, ali ih nikada ne uzimaju k srcu. To ih čini da su bez sile, kaže Pavao, jer se "protive istini" (2 Tim 3,8).
Pogledajte kako Pavao započinje ovaj odlomak: "U posljednje će doba nastati teška vremena" (2 Tim 3,1). On daje jasno znati da "normalno" kršćanstvo neće biti održivo u danima koji dolaze, da će pogibeljna vremena usahnuti površnu vjeru. Ja sam vjerojatno najmanji proročanski kršćanin koji živi, ali čak i ja mogu vidjeti loša vremena na vidiku. Kad globalne ekonomije posrnu, prosječni Amerikanac suoči se s financijskom katastrofom i politički potres se pojača, tad se nešto mora dati.
Što će većina kršćana učiniti kad stvari uistinu postanu loše? Jesu li naša srca doista pripremljena da se nose s teškim vremenima? Moja molitva je da mi reagiramo kao crkva u Djelima kad je saznala za dolazak gladi. Oni nisu gomilali rezerve za dolazeću nepogodu, nego su umjesto toga prikupili sredstva za druge crkve za koje su znali da će trpjeti.
Pavao je rekao svoje vlastito svjedočanstvo: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage" (1 Kor 2,4). Ako ne živimo život osnažen Bogom, problem je s nama, a ne s Gospodinom.
Bog svom narodu nije prestao davati silu 100. godine nove ere. Isus nikada nije rekao: "Činit ćete veća djela od ovih – do Reformacije." Pavao je propovijedao poruku evanđeoske sile i htio je tu silu i za Timoteja iz posebnog razloga: "U posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi … neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni" (2 Tim 3,1-5).
Ovdje Pavao govori o polaznicima crkve, opisujući ih kao one koji imaju samo "formu pobožnosti". Ti kršćani htjeli su odlaziti u sinagoge, čitati duhovne tekstove ili sudjelovati u vjerskim aktivnostima. Međutim, Pavlov savjet Timoteju je: "Kloni ih se." Govorio je: "Opasno je biti oko tih ljudi, jer počinješ misliti da je njihov način života prihvatljiv. Mogu izgledati pobožno, ali Gospodin gleda srce – i on vidi nesvetost i taštinu."
Pavao je rekao da ti kršćani "uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine" (2 Tim 3,7). Drugim riječima, slušaju sva evanđeoska učenja, ali ih nikada ne uzimaju k srcu. To ih čini da su bez sile, kaže Pavao, jer se "protive istini" (2 Tim 3,8).
Pogledajte kako Pavao započinje ovaj odlomak: "U posljednje će doba nastati teška vremena" (2 Tim 3,1). On daje jasno znati da "normalno" kršćanstvo neće biti održivo u danima koji dolaze, da će pogibeljna vremena usahnuti površnu vjeru. Ja sam vjerojatno najmanji proročanski kršćanin koji živi, ali čak i ja mogu vidjeti loša vremena na vidiku. Kad globalne ekonomije posrnu, prosječni Amerikanac suoči se s financijskom katastrofom i politički potres se pojača, tad se nešto mora dati.
Što će većina kršćana učiniti kad stvari uistinu postanu loše? Jesu li naša srca doista pripremljena da se nose s teškim vremenima? Moja molitva je da mi reagiramo kao crkva u Djelima kad je saznala za dolazak gladi. Oni nisu gomilali rezerve za dolazeću nepogodu, nego su umjesto toga prikupili sredstva za druge crkve za koje su znali da će trpjeti.