NE SILOM NITI SNAGOM
"Ne silom niti snagom, već duhom mojim! – riječ je Jahve" (Zah 4,6).
Gospodin je poslao dva čovjeka na poslanje da ponovno sagrade razrušen hram u Jeruzalemu. Zerubabel i veliki svećenik Jošua bili su pobožni vođe koji su poslušali Gospodina i obavljali njegovo djelo revno i vjerno.
Isprva su se morali mučiti s teškom opozicijom. Skupine otpalih, idolopokloničkih Židova i zavidnih Samarijanaca suprotstavljale su se tom djelu, nastojeći ga spriječiti na svaki način. Konačno su te skupine uspjele da Kir presudi protiv poslanja ove dvojice. Nakon toga, Zerubabel i Jošua umorili su se od borbe, suprotstavljanja, klevetanja i pogrešnog prosuđivanja te je sljedećih šesnaest godina djelo Božje stajalo.
Međutim, Zerubabel i Jošua nikada nisu primili od Boga nalog da se povuku. Biblija nije zapisala nikakav nalog od Kira kojim bi zapravo opozvao njihovu dozvolu da grade. Tako njihov posao ni na trenutak nije trebao stati. Činjenica je da je Bog još uvijek imao svu potrebnu silu kako bi im pomogao napredovati.
U takva vremena uvijek se pojavljuje sotona nudeći iskrivljenu teologiju kako bi podupro kompromitirajući stil života. U ovom slučaju nauka je bila: "Nije još Božje vrijeme. Riječ od Kira to jasno govori. Gospodin će nam dati znati kad je dobro vrijeme za graditi. U međuvremenu, gradimo naše kuće. Trebamo uživati u našoj vjeri!"
Jednostavno rečeno, izraelski narod – uključujući i ova dvojica pobožnih muškaraca – snosili su krivnju za očitu nevjeru. Izgubili su svoje pouzdanje u Boga da ih vodi i podupire.
Vidim isti duh nevjere na djelu i danas. Propovjednici mi vrlo izravno kažu:"Brojim dane do umirovljenja. Dosta mi je ljudi! Više se ne želim baviti njihovim stvarima. Čim dođe datum moga umirovljenja, odlazim."
Ne! Neka to nikada ne bude stav nijednoga sluge Božjeg. Duh Sveti je oživljujući Duh i ako živite i služite u Duhu, onda što stariji postajete i što dulje služite, jačat ćete kroz sve to. Sa svakom godinom, djelo Božje trebalo bi vam postajati uzbudljivije!
Gospodin je poslao dva čovjeka na poslanje da ponovno sagrade razrušen hram u Jeruzalemu. Zerubabel i veliki svećenik Jošua bili su pobožni vođe koji su poslušali Gospodina i obavljali njegovo djelo revno i vjerno.
Isprva su se morali mučiti s teškom opozicijom. Skupine otpalih, idolopokloničkih Židova i zavidnih Samarijanaca suprotstavljale su se tom djelu, nastojeći ga spriječiti na svaki način. Konačno su te skupine uspjele da Kir presudi protiv poslanja ove dvojice. Nakon toga, Zerubabel i Jošua umorili su se od borbe, suprotstavljanja, klevetanja i pogrešnog prosuđivanja te je sljedećih šesnaest godina djelo Božje stajalo.
Međutim, Zerubabel i Jošua nikada nisu primili od Boga nalog da se povuku. Biblija nije zapisala nikakav nalog od Kira kojim bi zapravo opozvao njihovu dozvolu da grade. Tako njihov posao ni na trenutak nije trebao stati. Činjenica je da je Bog još uvijek imao svu potrebnu silu kako bi im pomogao napredovati.
U takva vremena uvijek se pojavljuje sotona nudeći iskrivljenu teologiju kako bi podupro kompromitirajući stil života. U ovom slučaju nauka je bila: "Nije još Božje vrijeme. Riječ od Kira to jasno govori. Gospodin će nam dati znati kad je dobro vrijeme za graditi. U međuvremenu, gradimo naše kuće. Trebamo uživati u našoj vjeri!"
Jednostavno rečeno, izraelski narod – uključujući i ova dvojica pobožnih muškaraca – snosili su krivnju za očitu nevjeru. Izgubili su svoje pouzdanje u Boga da ih vodi i podupire.
Vidim isti duh nevjere na djelu i danas. Propovjednici mi vrlo izravno kažu:"Brojim dane do umirovljenja. Dosta mi je ljudi! Više se ne želim baviti njihovim stvarima. Čim dođe datum moga umirovljenja, odlazim."
Ne! Neka to nikada ne bude stav nijednoga sluge Božjeg. Duh Sveti je oživljujući Duh i ako živite i služite u Duhu, onda što stariji postajete i što dulje služite, jačat ćete kroz sve to. Sa svakom godinom, djelo Božje trebalo bi vam postajati uzbudljivije!