KAD BOG VIŠE NE GOVORI
Izaija vjerno prorokuje Izraelu da bi se "uši onih koji čuju" jednoga dana otvorile. Ali, nažalost, njegovi su slušatelji začepili svoje uši za glas Božji. Oni su se željeli i dalje držati svojih grijeha!
"Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabrali ste što mi nije po volji. Stog ovako Jahve Gospod govori: Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu, i kukati duše slomljene" (Iz 65,12-14).
Kako je tragično odbiti čuti draga upozorenja Duha Svetog! Kad god začepimo uši za Božju zapovijed da usmrtimo grijehe svoga tijela, osuđeni smo iskusiti svaku vrstu žalosti i boli.
Morate razumjeti da ne govorim o sluzi Božjem koji je svladan grijehom koji mrzi. Niti govorim vjerniku koji si ne dopušta odmora dok ga Duh Sveti ne oslobodi. Naprotiv, govorim o vjerniku koji je naučio voljeti svoj grijeh, koji je položio glavu u Delilino krilo. Takav čovjek ima neosjetljivu savjest.
Sluga koji nastavlja ići svojim grešnim putovima čut će glasove, ali nijedan od njih neće biti Božji. Umjesto toga, taj će čovjek biti predan obmani: "I ja ću izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji" (Iz 66,4).
Kakva strašna stvar je kad Bog više ne govori! A kako poticajno je znati da će nas Duh Sveti s ljubavlju opominjati i čuvati od grijeha.
"Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabrali ste što mi nije po volji. Stog ovako Jahve Gospod govori: Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu, i kukati duše slomljene" (Iz 65,12-14).
Kako je tragično odbiti čuti draga upozorenja Duha Svetog! Kad god začepimo uši za Božju zapovijed da usmrtimo grijehe svoga tijela, osuđeni smo iskusiti svaku vrstu žalosti i boli.
Morate razumjeti da ne govorim o sluzi Božjem koji je svladan grijehom koji mrzi. Niti govorim vjerniku koji si ne dopušta odmora dok ga Duh Sveti ne oslobodi. Naprotiv, govorim o vjerniku koji je naučio voljeti svoj grijeh, koji je položio glavu u Delilino krilo. Takav čovjek ima neosjetljivu savjest.
Sluga koji nastavlja ići svojim grešnim putovima čut će glasove, ali nijedan od njih neće biti Božji. Umjesto toga, taj će čovjek biti predan obmani: "I ja ću izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji" (Iz 66,4).
Kakva strašna stvar je kad Bog više ne govori! A kako poticajno je znati da će nas Duh Sveti s ljubavlju opominjati i čuvati od grijeha.