IZGUBLJENI SIN I NJEGOV BRAT

Obojica, i izgubljeni sin i njegov brat bili su jednako grešni. Mlađi sin nije razumio svrhu milosti, što znači urasti u zrelost svetosti. A stariji sin nikada nije upoznao očevo srce. On je uvijek nastojao zaraditi očevu ljubav poslušnošću i djelima. Nije mogao prihvatiti da ga njegov tata bezuvjetno voli, bez obzira na njegova dobra djela. Zapravo, otac ga je volio jednostavno zato što je bio njegov prvorođeni sin.

"Njegov otac iziđe i poče ga moliti. Tada će on ocu: 'Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bih se mogao proveseliti sa svojim prijateljima. A kada ti se vrati taj sin, pošto je s bludnicama razasuo svoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele'" (Lk 15,28-30).

Stariji je sin govorio ocu: "Sve ove godine tako sam teško radio da ti ugodim, ali nikada mi nisi pokazao takvu ljubav. Barem je ja nikada nisam osjetio." Ovo ukratko iznosi korijenski problem sina koji je prosvjedovao. Mislio je da je on, kroz dobra djela, zaradio što je njegov mlađi brat primio po milosti.

Svaki legalist ima poteškoća kako odbaciti djela tijela. Zašto? Jer naše tijelo želi raditi za Boga! Mi želimo biti u stanju reći: "Zaradio sam svoje mjesto u Gospodinu. Postio sam, molio, učinio sve da pobijedim. Teško sam radio i sad sam konačno uspio."

Ako smo iskreni, vidjet ćemo da naše tijelo uvijek prosvjeduje protiv ovisnosti o Gospodinu. Mi se ne želimo oslanjati na njegovo milosrđe i njegovu milost ili priznati da nam jedino on može dati snagu, mudrost i vlast da živimo kao pobjednici.

Moramo biti pažljivi da ne prosvjedujemo poput starijeg brata. To je prosvjed ljudske ispravnosti – a ona je smrad u nosnicama Božjim!