VEĆINA KRŠĆANA JE BEZ SILE by Gary Wilkerson
"Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti" (Lk 12,48).
Većina kršćana je bez sile. Za neke čitatelje, ova izjava je hrabra, a za druge je ona očigledna. Kako god, to je komentar u vezi s crkvom koji radije ne bih htio davati.
Promotrite kako "normalno" kršćanstvo danas izgleda za tipičnog vjernika. Taj čovjek malo je sebičan i malo materijalist i većina njegovih svakodnevnih odabira u vezi je s tim da poboljša svoj život. U to su uključena i njegova duhovna traganja – od njegovih crkvenih grupa do onoga što skida s interneta ili seminara koje pohađa.
Ništa nije pogrešno ni u jednome. Naš Gospodin želi da naši životi budu blagoslovljeni, ali za neke kršćane to nije ništa više od svjetovnih traganja. Sva su ona za poboljšanjem života, a ne za kraljevstvom Božjim i ona mogu iz vjernika iscijediti istinsku snagu evanđelja.
Ono što danas prolazi za normalno kršćanstvo mora biti uvreda Bogu. To nije samo biti bez sile, nego i bez žara, bez žrtve. Drugim riječima, bez križa, a onda i bez Krista. Nemojte me pogrešno razumjeti. Zagovaram milost Božju i ni na koji način ne bih stavio nepotrebno breme ni na koga. Ali vrijeme je da crkva napravi duhovnu inventuru kako bi vidjela vode li nas naša "duhovna" traganja bliže srcu Božjem ili uzrokuju da trčimo u krugu.
Dopustite mi postaviti pitanje. Mislite li da bi za vaše duhovno zdravlje bilo bolje pohađati crkvu koja ne propovijeda mnogo evanđelja, ne uči mnogo Riječ Božju i nema mnogo žara za njegovo kraljevstvo? Crkvu gdje nitko zapravo ne živi njegove zapovijedi? Ili bi bilo bolje da pohađate crkvu koja uzvisuje Riječ Božju, navješćuje evanđelje i ima kućnu grupu za svaki tip vjernika?
Ponizno sugeriram da bi ova druga opcija mogla biti daleko opasnija za vaše duhovno zdravlje. Zašto? Jer Isus izjavljuje da će se od onoga kome je mnogo dano mnogo tražiti. Za onoga čiji život ne odgovara biblijskoj istini koju je on učio, Sudnji dan bit će zastrašujući.
Većina kršćana je bez sile. Za neke čitatelje, ova izjava je hrabra, a za druge je ona očigledna. Kako god, to je komentar u vezi s crkvom koji radije ne bih htio davati.
Promotrite kako "normalno" kršćanstvo danas izgleda za tipičnog vjernika. Taj čovjek malo je sebičan i malo materijalist i većina njegovih svakodnevnih odabira u vezi je s tim da poboljša svoj život. U to su uključena i njegova duhovna traganja – od njegovih crkvenih grupa do onoga što skida s interneta ili seminara koje pohađa.
Ništa nije pogrešno ni u jednome. Naš Gospodin želi da naši životi budu blagoslovljeni, ali za neke kršćane to nije ništa više od svjetovnih traganja. Sva su ona za poboljšanjem života, a ne za kraljevstvom Božjim i ona mogu iz vjernika iscijediti istinsku snagu evanđelja.
Ono što danas prolazi za normalno kršćanstvo mora biti uvreda Bogu. To nije samo biti bez sile, nego i bez žara, bez žrtve. Drugim riječima, bez križa, a onda i bez Krista. Nemojte me pogrešno razumjeti. Zagovaram milost Božju i ni na koji način ne bih stavio nepotrebno breme ni na koga. Ali vrijeme je da crkva napravi duhovnu inventuru kako bi vidjela vode li nas naša "duhovna" traganja bliže srcu Božjem ili uzrokuju da trčimo u krugu.
Dopustite mi postaviti pitanje. Mislite li da bi za vaše duhovno zdravlje bilo bolje pohađati crkvu koja ne propovijeda mnogo evanđelja, ne uči mnogo Riječ Božju i nema mnogo žara za njegovo kraljevstvo? Crkvu gdje nitko zapravo ne živi njegove zapovijedi? Ili bi bilo bolje da pohađate crkvu koja uzvisuje Riječ Božju, navješćuje evanđelje i ima kućnu grupu za svaki tip vjernika?
Ponizno sugeriram da bi ova druga opcija mogla biti daleko opasnija za vaše duhovno zdravlje. Zašto? Jer Isus izjavljuje da će se od onoga kome je mnogo dano mnogo tražiti. Za onoga čiji život ne odgovara biblijskoj istini koju je on učio, Sudnji dan bit će zastrašujući.