ISTINSKI SLUGA BOŽJI
Kad je prorok Izaija predskazao dolazak Krista i njegova kraljevstva, dao je obrise istinskih Kristovih slugu. Na taj način odredio je našu službu u ovim posljednjim danima, govoreći u biti: "Želim da znate obilježja istinskih ljudi Božjih, onih koji će služiti uoči dolaska Kneza mira da preuzme vlast!"
Izaija započinje ovim riječima: "Gle, kralj će kraljevati u pravednosti" (Iz 32,1). Zatim prorok dodaje: "I čovjek će biti kao utočište od vjetra, i zaštita od oluje, kao potoci u suhoj zemlji, kao sjena visoke stijene u žednom kraju" (Iz 32,2).
Meni je jasno da Izaija govori o Kristu. I nastavlja nam govoriti da će istinski sluga Božji propovijedati Kristovu svedostatnost! Taj će se vjernik zatvarati kako bi bio nasamo s Isusom, vjerujući da će Gospodin njegovu dušu učiniti dobro navodnjenim vrtom. On živi u tihom pouzdanju; duh mu počiva u punini mira.
U duši toga istinskog sluge Božjeg ne bjesni "oluja" zbog grijeha. Naprotiv, on se u potpunosti pouzdaje u Duha Svetog da će usmrtiti njegove grijehe te mu je duh slobodan kao u ptice. Nema straha ni brige, jer sve je čisto između njega i Gospodina. U njegovu je srcu pjesma, jer Krist je njegovo veselje.
Štoviše, ovaj sluga zna da mu nitko ne može nauditi jer se oslanja na sigurnost i utjehu Božjeg obećanja da će obraniti pravedne. Nikakvo oružje skovano protiv njega neće uspjeti jer se sam Bog diže protiv svakog jezika koji dolazi protiv njega. Bog je njegova obrana u žednom kraju.
Izaija ističe dva istaknuta obilježja pravednog sluge. Prvo, on ima moć rasuđivanja i, drugo, izrazito poznaje glas Božji: "Oči onih koji vide tada neće biti zaslijepljene, uši onih koji čuju tada će slušati" (Iz 32,3).
Primjer toga vidimo u susretu Isusa s Natanaelom. Kad je vidio Natanaela kako dolazi prema njemu, povikao je: "Evo pravog Izraelca, bez lukavstva" (Iv 1,47). Drugim riječima: "Pogledajte, braćo! Dolazi čovjek koji nije licemjer. U njemu nema obmane ni nemorala. On je čista posuda!"
Izaija započinje ovim riječima: "Gle, kralj će kraljevati u pravednosti" (Iz 32,1). Zatim prorok dodaje: "I čovjek će biti kao utočište od vjetra, i zaštita od oluje, kao potoci u suhoj zemlji, kao sjena visoke stijene u žednom kraju" (Iz 32,2).
Meni je jasno da Izaija govori o Kristu. I nastavlja nam govoriti da će istinski sluga Božji propovijedati Kristovu svedostatnost! Taj će se vjernik zatvarati kako bi bio nasamo s Isusom, vjerujući da će Gospodin njegovu dušu učiniti dobro navodnjenim vrtom. On živi u tihom pouzdanju; duh mu počiva u punini mira.
U duši toga istinskog sluge Božjeg ne bjesni "oluja" zbog grijeha. Naprotiv, on se u potpunosti pouzdaje u Duha Svetog da će usmrtiti njegove grijehe te mu je duh slobodan kao u ptice. Nema straha ni brige, jer sve je čisto između njega i Gospodina. U njegovu je srcu pjesma, jer Krist je njegovo veselje.
Štoviše, ovaj sluga zna da mu nitko ne može nauditi jer se oslanja na sigurnost i utjehu Božjeg obećanja da će obraniti pravedne. Nikakvo oružje skovano protiv njega neće uspjeti jer se sam Bog diže protiv svakog jezika koji dolazi protiv njega. Bog je njegova obrana u žednom kraju.
Izaija ističe dva istaknuta obilježja pravednog sluge. Prvo, on ima moć rasuđivanja i, drugo, izrazito poznaje glas Božji: "Oči onih koji vide tada neće biti zaslijepljene, uši onih koji čuju tada će slušati" (Iz 32,3).
Primjer toga vidimo u susretu Isusa s Natanaelom. Kad je vidio Natanaela kako dolazi prema njemu, povikao je: "Evo pravog Izraelca, bez lukavstva" (Iv 1,47). Drugim riječima: "Pogledajte, braćo! Dolazi čovjek koji nije licemjer. U njemu nema obmane ni nemorala. On je čista posuda!"