ŠTO NAS MILOST UČI?
U crkvi Times Square propovijedamo o Božjoj milosti, milosrđu i blagosti prema nama, o njegovu opravdanju, posvećenju te prihvaćaju u njegovu Sinu. Sva ta nauka usredotočena je na Božju milost prema nama po Isusu Kristu. Ali što nam se događa kad pokušamo gomilati to bogato nasljeđe?
Pogledajte što se dogodilo izgubljenom sinu u Luki 15,11-32. Jednom kad se natovario očevim bogatstvom, ono je počelo gorjeti i stvarati rupu u njegovu džepu te se odlučio okrenuti svijetu i zadovoljiti svoju požudu u srcu. Rekao je samom sebi: "Moj blagoslov trajat će dugo vremena!"
Uvjeren sam da mnogi kršćani ne mogu rukovati blagoslovima milosti. Oni uživaju u poruci Božjega nezasluženog oproštenja, ispunjavajući svoje umove svakim biblijskim odlomkom koji govori o njegovu milosrđu i suosjećanju. Oni vole slušati priču o pastiru koji ide za izgubljenom ovcom, jer im to donosi veliku utjehu. Međutim, jednom kad nagomilaju rezerve svega bogatstva, slavnu istinu o Božjoj milosti prema njima, to počne stvarati rupu u njihovoj tjelesnoj kesi. I to im postaje dozvola za grijeh!
Na taj način izgubljeni je sin pogrešno iskoristio svoje bogatstvo. Trošio je bogatstvo svoga oca na tulumarenje, kockanje, opijanje, posjećivanje prostitutki. Iz noći u noć tratio je svoje blagoslove, padajući dublje i dublje u grijeh. Međutim, svakoga jutra kad se digao, stresao je sa sebe svako osvjedočenje, vratio se do svojih zaliha i rekao samome sebi: "Ima tu još mnogo za mene. Mogu se nositi s tim."
Na isti način danas mnogi kršćani odlaze na neko mjesto zabranjenog zadovoljstva tražeći da potroše svoje bogatstvo na raskalašen život. Njihova požuda ih nosi u krevet preljubnika, do fiksa kokaina, do homoseksualizma, do pornografije, do alkohola ili droge. Međutim, oni se neprestano u svome grijehu tješe govoreći: "Božja milost je i više nego dovoljno za mene. On će me ljubiti bez obzira što radim u tijelu. Njegovo milosrđe traje zauvijek!"
Ne! Božja milost nikada nije bila s namjerom da bude izopačena ili potraćena. Zapravo, ona je s namjerom da ima upravo suprotni učinak. Pavao piše: "Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda, te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (Tit 2,11-12). Božja milost nas uči pobožnosti, pravednosti i svetom strahu Gospodnjem!
Pogledajte što se dogodilo izgubljenom sinu u Luki 15,11-32. Jednom kad se natovario očevim bogatstvom, ono je počelo gorjeti i stvarati rupu u njegovu džepu te se odlučio okrenuti svijetu i zadovoljiti svoju požudu u srcu. Rekao je samom sebi: "Moj blagoslov trajat će dugo vremena!"
Uvjeren sam da mnogi kršćani ne mogu rukovati blagoslovima milosti. Oni uživaju u poruci Božjega nezasluženog oproštenja, ispunjavajući svoje umove svakim biblijskim odlomkom koji govori o njegovu milosrđu i suosjećanju. Oni vole slušati priču o pastiru koji ide za izgubljenom ovcom, jer im to donosi veliku utjehu. Međutim, jednom kad nagomilaju rezerve svega bogatstva, slavnu istinu o Božjoj milosti prema njima, to počne stvarati rupu u njihovoj tjelesnoj kesi. I to im postaje dozvola za grijeh!
Na taj način izgubljeni je sin pogrešno iskoristio svoje bogatstvo. Trošio je bogatstvo svoga oca na tulumarenje, kockanje, opijanje, posjećivanje prostitutki. Iz noći u noć tratio je svoje blagoslove, padajući dublje i dublje u grijeh. Međutim, svakoga jutra kad se digao, stresao je sa sebe svako osvjedočenje, vratio se do svojih zaliha i rekao samome sebi: "Ima tu još mnogo za mene. Mogu se nositi s tim."
Na isti način danas mnogi kršćani odlaze na neko mjesto zabranjenog zadovoljstva tražeći da potroše svoje bogatstvo na raskalašen život. Njihova požuda ih nosi u krevet preljubnika, do fiksa kokaina, do homoseksualizma, do pornografije, do alkohola ili droge. Međutim, oni se neprestano u svome grijehu tješe govoreći: "Božja milost je i više nego dovoljno za mene. On će me ljubiti bez obzira što radim u tijelu. Njegovo milosrđe traje zauvijek!"
Ne! Božja milost nikada nije bila s namjerom da bude izopačena ili potraćena. Zapravo, ona je s namjerom da ima upravo suprotni učinak. Pavao piše: "Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda, te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (Tit 2,11-12). Božja milost nas uči pobožnosti, pravednosti i svetom strahu Gospodnjem!