IZGLEDNJELI KRŠĆANI

Luka piše o izgubljenom sinu: "Kad potroši sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji, te on poče oskudijevati. Tada ode u najam nekom čovjeku u onoj zemlji, a taj ga posla na polje da čuva svinje. Uzalud je čeznuo da bar jednom napuni trbuh ljuskama od mahuna što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao" (Lk 15,14-16).

Vidio sam tu vrstu gladi među kršćanina. Jednom su imali čudesno svjedočanstvo milosti i milosrđa, ali zbog grijeha, postali su duhovni kosturi, bez ikakva života.

Luka piše: "Tada dođe k sebi i reče: 'Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću ocu svome pa mu reći: 'Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika'" (Lk 15,17-19).

Mlad izgubljen sin morao je priznati: "Na kraju krajeva, ne mogu se nositi s tim blagoslovima. Griješio sam protiv Boga i obitelji i potratio sve što sam dobio."

Pokajanje nije samo okrenuti se i vratiti Bogu, ono je više od toga. To je potpuno predanje upravljanja vlastitim životom, povratak Bogu s ovim priznanjem: "Gospodine, od svoga života načinio sam zbrku i sad ponizno dolazim k tebi moleći te da ti preuzmeš moj život!" Tada Bog počinje činiti posebno djelo obnove.

Kad se sin vratio, bio je u domu svoga oca potpuno obnovljen – ne kao sluga, nego kao sin. Bio je voljan pokoriti se svome ocu i biti pod njegovom upravom. Štoviše, želio je prisnost sa svojim ocem. Izgubio je svako zanimanje za stvari ovoga svijeta i bio je spreman raditi kao što njegov otac zapovijeda (vidi retke Lk 15,20-23).

Kakav divan prizor potpune obnove!