SVETKOVINA JUBILEJA
Povijest židovske svetkovine jubileja nalazimo u Levitskom zakoniku 25. Ovo svetkovanje započinje s Gospodnjom zapovijedi da Izrael pusti zemlju počivati od obrađivanja svake sedme godine. Ta sedma godina bila je subotna godina u kojoj je zemlja trebala ležati neobrađena. Tijekom te godine, ljudi nisu sadili, brali plodove i želi: "Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotni počinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda" (Lev 25,3-4).
Bog je na čitavih godinu dana doslovce zatvarao svaku poljoprivrednu aktivnost. To je značilo da je Izrael to razdoblje trebao živjeti bez ikakvih vidljivih sredstava za uzdržavanje. Svoje su živote trebali potpuno staviti u ruke Božje, pouzdajući se u njega za sve životne potrepštine.
Dakako, to je zahtijevalo mnogo vjere. Sjetite se da čitavih godinu dana nije bilo priliva hrane … žetve za ishranu stoke … rada za poljodjelce … posla za one koji su održavali vinograde. Većina bi se kršćana danas uspaničila već nakon tjedan dana, a kamoli za godinu dana. Izraelci su se doista pitali: "Što ćemo raditi za hranu tijekom sedme godine? Kako ćemo prehraniti obitelj, stoku? U šestoj godini, upravo uoči subotne godine, iskoristit ćemo sve što budemo imali. Trebamo li besposleno sjediti dok naša djeca gladuju? Očekuje li stvarno Bog da promatramo kako grožđe trune na trsu?"
Međutim, Bog je imao jasnu namjeru kad je za zemlju zapovjedio subotnu godinu. Bilo je to da otkrije vjernost svome narodu. "Ako biste rekli: 'Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine" (Lev 25,20-21).
Kakvo nevjerojatno obećanje! Bog je zajamčio Izraelu da će utrostručiti žetvu (vidi redak 22): "Napravite li jednostavno korak vjere i pouzdate se u mene, ja ću vam tijekom šeste godine dati urod koji će vas snabdjeti s dovoljno svega za tri godine."
Vjerujem da Gospodin ovdje govori nešto važno, a to je da bez obzira na naše prilike, on se uvijek brine za one koji se uzdaju u njega i poslušni su mu.
Bog je na čitavih godinu dana doslovce zatvarao svaku poljoprivrednu aktivnost. To je značilo da je Izrael to razdoblje trebao živjeti bez ikakvih vidljivih sredstava za uzdržavanje. Svoje su živote trebali potpuno staviti u ruke Božje, pouzdajući se u njega za sve životne potrepštine.
Dakako, to je zahtijevalo mnogo vjere. Sjetite se da čitavih godinu dana nije bilo priliva hrane … žetve za ishranu stoke … rada za poljodjelce … posla za one koji su održavali vinograde. Većina bi se kršćana danas uspaničila već nakon tjedan dana, a kamoli za godinu dana. Izraelci su se doista pitali: "Što ćemo raditi za hranu tijekom sedme godine? Kako ćemo prehraniti obitelj, stoku? U šestoj godini, upravo uoči subotne godine, iskoristit ćemo sve što budemo imali. Trebamo li besposleno sjediti dok naša djeca gladuju? Očekuje li stvarno Bog da promatramo kako grožđe trune na trsu?"
Međutim, Bog je imao jasnu namjeru kad je za zemlju zapovjedio subotnu godinu. Bilo je to da otkrije vjernost svome narodu. "Ako biste rekli: 'Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine" (Lev 25,20-21).
Kakvo nevjerojatno obećanje! Bog je zajamčio Izraelu da će utrostručiti žetvu (vidi redak 22): "Napravite li jednostavno korak vjere i pouzdate se u mene, ja ću vam tijekom šeste godine dati urod koji će vas snabdjeti s dovoljno svega za tri godine."
Vjerujem da Gospodin ovdje govori nešto važno, a to je da bez obzira na naše prilike, on se uvijek brine za one koji se uzdaju u njega i poslušni su mu.