KAD BOG KAŽE DA MU SE VJERUJE, TO I MISLI
Sjetite se na trenutak na koje je sve načine Bog ispunio potrebe svoga naroda tijekom povijesti.
Kad je Izrael bio u pustinji, nisu imali supermarketa ni trgovina živežnih namirnica. Na vidiku nije bilo čak ni vlati trave. Ali Bog je poslao manu s neba tako da ljudi imaju kruha i učinio je da ptice padnu s neba da imaju mesa. I učinio je da voda izbije iz stijene. I nadnaravno je održavao njihove cipele i odjeću da ostanu neoštećeni, tako da se nisu istrošili tijekom četrdesetogodišnje upotrebe.
U Starom zavjetu čitamo da je gladnog proroka hranio gavran. Ćup brašna i vrč ulja sami su se nadnaravno punili. I čitava je neprijateljska vojska pobjegla kad je začula čudnu buku, ostavljajući iza sebe dovoljno namirnica da se nahrani čitav grad izgladnjelih Izraelaca.
U Novom zavjetu čitamo da se voda pretvorila u vino. U ribljim ustima našao se novac za plaćanje poreza. I pet tisuća ljudi nahranilo se sa samo pet kruhova i dvije ribe.
Sva nam ta čuda opskrbe viču: "Bog je vjeran! Njemu se može vjerovati!" A u Levitskom zakoniku 25 čitamo o još jednom nadnaravnom fenomenu – posebno zreloj žetvi u godini prije subote za zemlju.
Bog je zapovjedio da narod drži sedam uzastopnih ciklusa subota za zemlju: "Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina" (Lev 25,8). Drugim riječima: "Ovu subotu trebaš svetkovati svake sedme godine u razdoblju od četrdeset devet godina – sedam subota puta sedam."
U biblijskom smislu, razdoblje od četrdeset devet godina obuhvaća čitavu jednu generaciju. Ovdje to znači da je jedno takvo razdoblje osiguravalo dovoljno vremena čitavoj jednoj generaciji da nauči vjerovati Gospodinu. Nakon tog vremena, roditelji i njihovi roditelji izgradili bi povijest vjere te bi mogli reći svojoj djecu: "Da, istina je! Bog se pobrinuo za sve što nam je bilo potrebno prvih šest godina, ali kad je došla sedma godina, mnogi su se od nas bojali. Međutim, Božja opskrba provela nas je kroz osmu godinu pa sve do devete. Ponekad je bilo obeshrabrujuće, ali uvijek je bilo dovoljno. Nitko nije gladovao, nitko nije trebao prositi. Svaka potreba bila je ispunjena. Bog je testirao našu vjeru i ostao vjeran!"
To znači, kad Bog kaže: "Vjeruj mi", on to i misli!
Kad je Izrael bio u pustinji, nisu imali supermarketa ni trgovina živežnih namirnica. Na vidiku nije bilo čak ni vlati trave. Ali Bog je poslao manu s neba tako da ljudi imaju kruha i učinio je da ptice padnu s neba da imaju mesa. I učinio je da voda izbije iz stijene. I nadnaravno je održavao njihove cipele i odjeću da ostanu neoštećeni, tako da se nisu istrošili tijekom četrdesetogodišnje upotrebe.
U Starom zavjetu čitamo da je gladnog proroka hranio gavran. Ćup brašna i vrč ulja sami su se nadnaravno punili. I čitava je neprijateljska vojska pobjegla kad je začula čudnu buku, ostavljajući iza sebe dovoljno namirnica da se nahrani čitav grad izgladnjelih Izraelaca.
U Novom zavjetu čitamo da se voda pretvorila u vino. U ribljim ustima našao se novac za plaćanje poreza. I pet tisuća ljudi nahranilo se sa samo pet kruhova i dvije ribe.
Sva nam ta čuda opskrbe viču: "Bog je vjeran! Njemu se može vjerovati!" A u Levitskom zakoniku 25 čitamo o još jednom nadnaravnom fenomenu – posebno zreloj žetvi u godini prije subote za zemlju.
Bog je zapovjedio da narod drži sedam uzastopnih ciklusa subota za zemlju: "Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina" (Lev 25,8). Drugim riječima: "Ovu subotu trebaš svetkovati svake sedme godine u razdoblju od četrdeset devet godina – sedam subota puta sedam."
U biblijskom smislu, razdoblje od četrdeset devet godina obuhvaća čitavu jednu generaciju. Ovdje to znači da je jedno takvo razdoblje osiguravalo dovoljno vremena čitavoj jednoj generaciji da nauči vjerovati Gospodinu. Nakon tog vremena, roditelji i njihovi roditelji izgradili bi povijest vjere te bi mogli reći svojoj djecu: "Da, istina je! Bog se pobrinuo za sve što nam je bilo potrebno prvih šest godina, ali kad je došla sedma godina, mnogi su se od nas bojali. Međutim, Božja opskrba provela nas je kroz osmu godinu pa sve do devete. Ponekad je bilo obeshrabrujuće, ali uvijek je bilo dovoljno. Nitko nije gladovao, nitko nije trebao prositi. Svaka potreba bila je ispunjena. Bog je testirao našu vjeru i ostao vjeran!"
To znači, kad Bog kaže: "Vjeruj mi", on to i misli!