ZAUZMI ZADNJE MJESTO

U Luki 14, neki farizej, član Velikog vijeća, pozvao je Isusa na objed. Pozvani su bili i drugi farizeji, ljudi koji su, kao i domaćin, bili vodeći čuvari Zakona.

Kad je domaćin pozvao goste da sjednu, iznenada je došlo do otimanja prvih mjesta za stolom. Pismo nam govori da je Isus, "promatra(o) kako su uzvanici sebi izabirali prva mjesta" (Lk 14,7). Bilo je to drsko pokazivanje ponosa, potreba da budu viđeni i prepoznati.

Kad je sâm Krist sjeo objedovati, dao je onim vrhovnim vjerskim vođama u onoj sobi ovaj ukor: "Kad te tko pozove ... ne sjedaj na prvo mjesto, da ne bi bio pozvan tko odličniji od tebe i da ti tvoj i njegov gostoprimac, kada dođe, ne bi rekao: 'Ustupi mjesto ovomu!' Tada bi ti, postiđen, morao zauzeti zadnje mjesto.

Nego, kad si već pozvan, hajde i sjedi na zadnje mjesto, da ti gostoprimac, kada dođe, rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Tada ćeš biti počašćen pred svim uzvanicima. Jer svaki koji se uzvisi bit će ponižen, a koji se ponizi, bit će uzvišen" (Lk 14,8-11).

Kristove riječi u ovom prizoru odnose se na sve njegove sljedbenike. Međutim, dok je promatrao svoje slušateljstvo u farizejevoj kući, opisivao je o određenu vrstu vođa, one "kojima su dragi pozdravi na javnim mjestima, pročelja u sinagogama, prva mjesta na gozbama ... (koji) tobože mole duge molitve" (Lk 20,46-47).

Ukratko, Isus nam govori da postoje muškarci i žene koji čine dobra djela samo da bi ih drugi vidjeli. Takvi ljudi vole biti u središtu pažnje i neprestano trube pred sobom. To se odnosi na propovjednike, ali je isto tako i riječ za svako dijete Božje.

Isus je rekao: "Sjedi na zadnje mjesto u kući." Što je točno mislio kad nam je dao tu izjavu? Ovu riječ od Gospodina moramo uzeti vrlo ozbiljno. On nas poziva, sve nas, da se "pomaknemo naviše", na mjesto pravedne časti. Ovaj poziv "pomaknuti se naviše" poziv je da se uđe u puninu dodira Božjeg. To je poziv na bogatiju prisnost i na uvjerljivije, sigurnije i čestitije poznavanje Gospodina.