KALEB
Kaleb, čije ime znači "silovit, odvažnost", slika je kršćanina koji ide do kraja. Kaleb je bio nerazdvojiv od Jošue, koji je slika Krista, i predstavlja onoga tko neprestano hoda s Gospodinom.
Kaleb je s uhodama prelazio Jordan kad ga je Duh Sveti vukao prema Hebronu – "mjestu smrti". Sa strahopoštovanjem se penjao na tu svetu planinu i vjera mu je preplavila dušu. Na njoj su bili pokopani Abraham i Sara, a tako i Izak i Jakov. Godinama kasnije, tamo je započelo Davidovo kraljevstvo. Kaleb je cijenio to sveto mjesto! Od toga vremena htio je Hebron u svoj posjed.
Za Kaleba je rečeno da je "slijedio Gospodina u potpunosti" (Br 14,24). Do samoga kraja nikada se nije pokolebao. U svojim poznim godinama, Salomon se pokolebao i "nije u potpunosti slijedio Gospodina". A Kaleb je i u dobi od osamdeset pet godina mogao posvjedočiti: "Ali sam još i danas snažan, kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoć, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim" (Još 14,11).
Sa osamdeset pet godina, Kaleb je vodio svoju najveću bitku! "Daj mi sada ovo gorje (Hebron) ..." (Još 14,12). "Tada ga Jošua blagoslovi, i dade Kalebu ... Hebron u baštinu" (Još 14,13). "Hebron je pripao u baštinu Kalebu ... jer je slijedio Gospodina u potpunosti" (Još 14,14).
Ovo je slavna poruka, a glasi: Nije dovoljno umrijeti grijehu i ući u puninu jednom u prošlosti. Potrebno je do kraja rasti u Gospodinu! Sačuvati duhovnu snagu i silu – ne se kolebati, "slijediti Gospodina u potpunosti" – čak i u starosti! To treba biti vjera koja uvijek raste.
Hebron, Kalebova baština, znači "društvo udruženih". Udruženih s čime? Odgovor je: sa smrću. Ne se samo udružiti sa smrću grijehu na Jordanu, nego i živjeti s društvom ljudi, zajednicom drugih vjernika, koji su isto tako združeni sa smrću i uskrsnućem Isusa Krista. Upravo na Hebronu gdje je Abraham sagradio oltar da žrtvuje svoga sina trebali su Kaleb i njegova obitelj živjeti. Živjeti neprestano združeni s oltarom žive žrtve.
Kalebova bezrezervnost za Gospodina stvorila je i svetu vatru za Boga u njegovoj djeci. Dok su se djeca dva i pol plemena koja su živjela na međuzemljištu okrenula i prigrlila svijet i njegovo idolopoklonstvo, Kalebova obitelj jačala je u Gospodinu!