UČITI OPRAŠTATI SAMOME SEBI

Za mene, ovo je najteži dio opraštanja. Kao kršćani, brzi smo ponuditi milost našega Gospodina svijetu, ali često je škrto dijelimo sebi.

 

Pogledajmo kralja Davida koji je počinio preljub, a zatim ubio muža da bi prekrio svoj prekršaj. Kad je njegov grijeh bio razotkriven, pokajao se i Gospodin mu je poslao proroka Natana da mu kaže: "Grijeh ti je oprošten." Međutim, iako je znao da mu je oprošteno, izgubio je radost. Molio je: "Objavi mi radost i veselje, nek se obraduju kosti satrvene ... Vrati mi radost spasenja i učvrsti me duhom spremnim" (Ps 51,10.14).

 

Zašto je David bio tako uznemiren? Pred Gospodinom je bio opravdan i imao je mir kroz Božje obećanje oproštenja! Međutim, postoji mogućnost da imaš zbrisane grijehe iz Knjige Božje, ali ne i iz svoje savjesti. David je napisao ovaj psalam jer je htio da ga savjest prestane osuđivati za grijehe. Ali nije si sâm mogao oprostiti. Sad je podnosio kaznu jer se predao neopraštanju – neopraštanju samome sebi – a to je gubitak radosti. Radost Gospodnja dolazi nam kao plod prihvaćanja njegovog opraštanja.

 

Na mene je vrlo utjecala biografija Hudsona Taylora. Taylor je bio jedan od najučinkovitijih misionara u povijesti, pobožan čovjek molitve koji je podizao crkve širom ogromne kineske unutrašnjosti. Međutim, godinama je služio bez radosti. Obaran je bio borbama i smrtno se mučio nad tajnim čežnjama i mislima nevjere.

 

Godine 1869. iskusio je korjenitu promjenu. Vidio je da Krist ima sve što mu je potrebno, ali da nijedna njegova vlastita suza ili pokajanje ne mogu odriješiti te blagoslove u njemu. Shvatio je da je samo jedan put do Kristove punine: kroz vjeru. Svako obećanje koje je Bog dao čovjeku zahtijeva vjeru. I tako je Taylor odlučio raspirivati svoju vjeru, međutim, čak se i taj trud pokazao uzaludnim. Na kraju mu je, u njegovu najmračnijem trenutku, Duh Sveti dao otkrivenje: vjera ne dolazi raspirivanjem, već počivanjem na obećanjima Božjim. To je tajna otvaranja svih Kristovih blagoslova.

 

Taylor si je oprostio grijehe za koje je Krist već rekao da su bačeni u more. A jer je počivao na obećanjima Božjim, u stanju je bio postati radostan sluga neprestano bacajući sve svoje brige na Gospodina.