"POSTAVLJANJE" NAŠE VJERE

Uvjeren sam da ljudi gube nadu jer su izgubili vjeru. Čuli su mnoge propovijedi i pročitali mnogo knjiga, ali svuda oko sebe vide primjere brodoloma vjere. Kršćani koji su jednom priznavali vjeru, sada usred svojih teških vremena dižu ruke od pouzdanja u Boga. Kamo se, dakle, ljudi okreću za nadu? Duh mi je dao jasnu riječ: "Svoju vjeru moraš usidriti. Postavi svoje srce tako da se pouzdaje u Boga u svemu, u sva vremena.

 

"Postaviti" našu vjeru znači "učvrstiti je, učiniti neuzdrmanom, pustiti korijene, staviti odozdo stupove, položiti temelje". Pismo govori da je u našoj moći to učiniti. Jakov piše: "Onaj koji sumnja sličan je morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).

 

U ovom odlomku Gospodin svu odgovornost polaže na vjernika. Bog nam zapravo govori: "Kad u ove dane drhtanja i tjeskobe svijet gleda u moj narod, mora biti u stanju vidjeti vjeru. Dok se sve drma, vjera je ono što mora stajati čvrsto i neuzdrmano. Dakle, vjerniče, usidri svoju vjeru. Kršćanine, zauzmi čvrst položaj. I nikada ga ne predaj."

 

Uvjeren sam da svijetu ne treba više propovijedi na temu vjere. On treba vidjeti ilustrirani propovijed: život muškarca ili žene koji žive svoju vjeru pred svijetom. On mora vidjeti sluge Božje koji prolaze kroz iste nevolje kao i sami, a da nisu njima uzdrmani. Samo će tada grešnici doći licem u lice sa snažnim svjedočanstvom nepokolebane vjere.

 

David to opisuje kad govori o "onima što se (Gospodinu) utječu na očigled sinovima čovječjim" (Ps 31,20). On govori o vjernicima čije snažno pouzdanje i vjeran život zrače nadom onima koji su u tami.

 

Kad postavite svoju vjeru donoseći svako breme i kušnju Kristu, ostavljajući sve to kod njegovih nogu i počivajući u vjeri, bit ćete oštro kušani.

 

Jednom kad sam bio u procesu postavljanja istrajne vjere i kad sam doista položio sva svoja bremena na Gospodina, primio sam telefonski poziv s vijestima koje su me uzdrmale. Na trenutak me preplavila bujica straha. Ali Duh Sveti nježno mi je šapnuo: "Drži svoj položaj vjere. Ne predaj se. Ja imam sve pod kontrolom. Samo čvrsto stoj." Nikada neću zaboraviti mir koji me preplavio u tom trenutku. Krajem dana, srce mi je bilo puno radosti kad sam shvatio: "Uzdao sam se u tebe. Nisam se pokolebao. Hvala ti!"