PROVOĐENJE PRAVEDNOSTI by Gary Wilkerson

Tragate li bezuspješno za pravednošću? Jeste li rekli: "Ovo je posljednji put što sam počinio ovaj grijeh", samo da biste ga počinili sljedeći dan? Jeste li molili: "Gospodine, što god je potrebno, raspirit ću revnost u svom srcu", samo da biste se ohladili i pali u svoju staru naviku? Kad niste uspjeli, jeste li malo jače pokušali? I jeste li nastavili padati?

U nekoj točki u svemu tome možda ste se pitali: "Zašto mi Bog nije pomogao? Imam takvu gorljivu želju da budem pravedan, ali uvijek iznova podbacim." Dakle, gdje je Bog kad je u pitanju naše posvećenje? Gdje je njegova pomoć kad se radi o tome da vodimo sveti život?

"Oni revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem" (Rim 10,2). Pavao je rekao da je Izrael bio u krivu u svom razumijevanju Božje pravednosti. Oni su mislili da im je jedino potrebno znati što činiti, ali Pavao kaže da je postizanje pravednosti u vezi s tim koga poznajemo.

Poput Izraela, mi po vjeri u Krista imamo pristup do Božje sveprevladavajuće pravednosti. Ali možemo odbiti taj pristup jednako lako kao i oni – oslanjajući se na naša djela umjesto na vjeru u Isusovo djelo za nas.

Bog neće blagosloviti pokušaj uspostavljanja nečije vlastite pravednosti. On blagoslivlja jedino djelo svoga Sina Isusa. Posvećeni smo – naš sveti hod je podržavan – jedino vjerom u Krista i njegovu prolivenu krv za nas. Na taj način, kaže Pavao, Izrael se odbio "podvrći Božjoj pravednosti". Kako često kažemo sami sebi: "Mogu živjeti pravedno", ali se onda ne pouzdajemo u Isusovo sredstvo za pravednost! Ovdje su četiri pokazatelja da smo revni za našu vlastitu pravednost umjesto za Božju:
  • Naljutimo se kad padnemo. I mislimo: "Očekivao sam bolje od sebe." 
  • Ponosni smo kad uspijemo. Kažemo sami sebi: "Duhovniji sam nego ranije." 
  • Osuđujemo neuspjehe drugih. Mislimo: "Hvala Bogu, nisam poput njega." 
  • Postajemo ljubomorni na uspjehe drugih. Mislimo: "Zašto moje provođenje pravednosti ne funkcionira kao njihovo?" 
Kad ne uspijemo, malo se jače trudimo. A problem je da na prvom mjestu nismo mi uspostavili našu pravednost, nego Bog. Da bismo ispravno stajali s njim, to neće biti ni zbog čega što mi činimo. To se događaja po vjeri u njega. To zahtijeva raskajano srce i slomljenost – ponizno priznanje da nas jedino njegova snaga može obnoviti da ispravno stojimo.