KAD BOG ZAMAHNE ŠIBICOM

Dok se stotinu dvadeset učenika vjerno okupilo u gornjoj sobi, oni nisu čekali samo neki datum na kalendaru. Biblija kaže: "Svi bijahu jednodušno na istom mjestu" (Dj 2,1). To znači da su se okupili kao jedno tijelo s jednom svrhom: nadom da vide ispunjenje Isusova obećanja. Njihov vapaj bio je isti kao u Izaijino vrijeme: "Gospodine, razderi nebo i siđi!! Neka se sva brda protivljenja, ljudska i demonska, rastale od tvoje nazočnosti, tako da izgubljeni mogu biti spašeni" (vidi Iz 64,1).

PALA JE VIDLJIVA VATRA

Znamo što se dogodilo: Duh Sveti pao je s vidljivom vatrom koja se pojavila na glavama učenika. Ovo sveto izliće odvelo ih je na ulice Jeruzalema, gdje je tisuće beživotnih vjerskih ljudi vidjelo i čulo što se dogodilo. Odmah je Duh pao na to mnoštvo, taleći svako brdo protivljenja. Petar se digao da propovijeda i iznenada su se oni koji su odbacili Isusa – mase koje su otvrdnule svoje srce – rastalili na spomen Kristova imena. I tri tisuće ljudi zavapilo je da budu spašeni.

BOŽJI FOKUS

Pogledajte što je Bog radio! Svuda širom svijeta u to vrijeme bili su ratovi, bune, velika tama, carstva su napadala nacije. Mnogi milijuni bavili su se trgovinom dok su teretni brodovi i trgovačke karavane obilazile svijet. Međutim, Božji interes i fokus bio je na sto dvadesetorici poniznih svetih molitelja okupljenih u maloj, iznajmljenoj sobi. Što nam to govori? Jednostavno rečeno, kad Bog zamahne šibicom, tu mora biti kresivo da uhvati vatru. Kad je Duh Sveti zapuhnuo na te svete na Pentekost, maleni plamičak postala je vatra koja je ubrzo prekrila cijeli svijet.

Danas se svuda širom svijeta još jednom podiže isti vapaj.