VRIJEME JE ZA POČETAK ŽETVE
Isus je izjavio: "Polja su zrela i žetva je velika. Vrijeme je za početak žetve" (vidi Mt 9,37-38). U to vrijeme, među Židovima i nežidovima Isusove generacije započela je velika, posljednja duhovna žetva. A ta ista žetva trajat će do Kristova povratka.
Dok čitam ovaj odlomak, pitam se što je Isus vidio u svoje vrijeme da ga je potaklo reći: "Žetva je spremna, dakle, vrijeme je za žeti." Je li vidio duhovno buđenje u Izraelu? Je li bilo probuđenje u sinagogama? Jesu li se svećenici vraćali Bogu? Jesu li književnici i farizeji bili osvjedočeni? Koji je bio dokaz da je žetva bila zrela?
Evanđelja ne otkrivaju mnogo dokaza o ikakvom duhovnom pomaku prema Bogu. Ako je išta bilo, pokazivali su upravo suprotno. U sinagogama su Isusa ismijavali. Duhovne vođe nacije su ga odbacile, ispitujući njegovo poštenje i božanstvo. Jedno vjersko mnoštvo čak ga je pokušalo baciti sa stijene. Sam Krist korio je izraelske gradove što se nisu obratili na njegovu poruku: "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jao Tiru i Sidonu! Jao Kafarnaumu" (vidi Mt 11,21-23).
Što se tiče mnoštva, oni su bili smeteni i očajni. Pismo nam govori: "Kad ih je vidio, bili su poput ovaca bez pastira" (vidi Mt 9,36). To je bilo društvo koje je bilo puno straha, patnji, potištenosti. Ljudi su divlje hodali amo-tamo, raštrkani poput ovaca, tražeći pomoć gdje god bi je mogli naći. Međutim, upravo u vrijeme ove velike patnje Krist je izjavio: "Polja su zrela i žetva je velika."
Mislite li da se Isusove riječi o zreloj žetvi mogu primijeniti i danas? Gdje vidimo dokaz da su polja bijela i spremna za žetvu? Obraćaju li se nacije? Dolazi li do velikog buđenja u našem društvu? Budi li se organizirana crkva? Gladuju li vjerske vođe za probuđenjem, iznova tražeći Krista? Čuje li se u ovoj generaciji povik za svetošću?
Osim nekoliko iznimaka, ne vidim da se išta takovoga događa. Ništa od toga nije ono što je ganulo Isusa u njegovo vrijeme. Naprotiv, on je bio ganut žalosnim stanjem koje je vidio kamo god se okrenuo. Kamo god je pogledao, ljudi su bili svladani patnjom te je rekao: "Vrijeme je da započne žetva."
Dok čitam ovaj odlomak, pitam se što je Isus vidio u svoje vrijeme da ga je potaklo reći: "Žetva je spremna, dakle, vrijeme je za žeti." Je li vidio duhovno buđenje u Izraelu? Je li bilo probuđenje u sinagogama? Jesu li se svećenici vraćali Bogu? Jesu li književnici i farizeji bili osvjedočeni? Koji je bio dokaz da je žetva bila zrela?
Evanđelja ne otkrivaju mnogo dokaza o ikakvom duhovnom pomaku prema Bogu. Ako je išta bilo, pokazivali su upravo suprotno. U sinagogama su Isusa ismijavali. Duhovne vođe nacije su ga odbacile, ispitujući njegovo poštenje i božanstvo. Jedno vjersko mnoštvo čak ga je pokušalo baciti sa stijene. Sam Krist korio je izraelske gradove što se nisu obratili na njegovu poruku: "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jao Tiru i Sidonu! Jao Kafarnaumu" (vidi Mt 11,21-23).
Što se tiče mnoštva, oni su bili smeteni i očajni. Pismo nam govori: "Kad ih je vidio, bili su poput ovaca bez pastira" (vidi Mt 9,36). To je bilo društvo koje je bilo puno straha, patnji, potištenosti. Ljudi su divlje hodali amo-tamo, raštrkani poput ovaca, tražeći pomoć gdje god bi je mogli naći. Međutim, upravo u vrijeme ove velike patnje Krist je izjavio: "Polja su zrela i žetva je velika."
Mislite li da se Isusove riječi o zreloj žetvi mogu primijeniti i danas? Gdje vidimo dokaz da su polja bijela i spremna za žetvu? Obraćaju li se nacije? Dolazi li do velikog buđenja u našem društvu? Budi li se organizirana crkva? Gladuju li vjerske vođe za probuđenjem, iznova tražeći Krista? Čuje li se u ovoj generaciji povik za svetošću?
Osim nekoliko iznimaka, ne vidim da se išta takovoga događa. Ništa od toga nije ono što je ganulo Isusa u njegovo vrijeme. Naprotiv, on je bio ganut žalosnim stanjem koje je vidio kamo god se okrenuo. Kamo god je pogledao, ljudi su bili svladani patnjom te je rekao: "Vrijeme je da započne žetva."