DAREŽLJIV ŽIVOTby Gary Wilkerson
Očeva narav je da daje. Dijete koje odrasta u darežljivu domu uči dijeliti pa je i Isus imao darežljivu narav svoga Oca. Isus nas sad poziva da nastavimo nositi obiteljsko ime kroz darežljiv život.
Da bismo to činili, Krist nam daje snažnu sliku na Posljednjoj večeri. On podiže kruh i vino te kaže: "Ovaj kruh je moje tijelo, slomljeno za vas. A ova čaša je moja krv, prolivena za vas" (vidi Mk 14,22-23). Pogledajte što je Isus zatim učinio s kruhom: blagoslovio ga je, razlomio i dao. Čineći tako, Krist nam pokazuje kako izgleda izliven život. On je blagoslovljen. On je slomljen. On daje. To je kako izgleda biti sin ili kći živog Boga.
To je glavna razlika između prosječnog ljudskog bića, čiji glavni cilj je ispuniti svoje vlastite potrebe, i nekoga tko je otkrio svrhu života i izlijeva se za druge. U Kristu smo pozvani da odemo iz života "dobivanja" u život "davanja". Isus osnažuje ovu promjenu za nas u Duhu, nadomješćujući naš svjetovni duh svojim vlastitim pobožnim Duhom. On nam kaže: "Ja sam te blagoslovio, a sad ti trebaš dati te blagoslove dalje."
To je veličanstvena teologija, ali to je najteža promjena koju ćemo ikada u životu učiniti. Tijekom nekoliko prošlih godina, najprodavanije kršćanske knjige usredotočile su se na "dobivanje" drugog načina života. Njihova središnja tema je kako Bog čezne da blagoslovi svoju djecu. Znamo da je to istina o Bogu zbog njegove darežljive naravi; on želi otvoriti prozore neba i izliti svoja silna sredstva na nas. On doista želi blagosloviti naš brak, zdravlje, financije. Dakle, te dobro prodavane knjige imaju svoje mjesto i priznajem da sam i sam izvukao pomoć iz nekih od njih.
Ali u tim knjigama nešto nedostaje. Postoji nešto daleko bolje od blagoslovljena života dobivanja – a to je slomljen život davanja. Život dobivanja je lak; darežljiv život je težak – ali nagrađivan.
Upamtite, Isus je blagoslivljao. On se slomio. On je davao. U crkvi često ovaj proces zataji nakon prvog koraka. Mnogi kršćani ne odlaze dalje od blagoslovljenog dijela. Oni ne dopuštaju da im životi budu slomljeni pred Bogom te nikada ne učine posljednji korak – davanje. I tako nikada ne vide ispunjenje Božje svrhe zašto nas blagoslivlja.
Da bismo to činili, Krist nam daje snažnu sliku na Posljednjoj večeri. On podiže kruh i vino te kaže: "Ovaj kruh je moje tijelo, slomljeno za vas. A ova čaša je moja krv, prolivena za vas" (vidi Mk 14,22-23). Pogledajte što je Isus zatim učinio s kruhom: blagoslovio ga je, razlomio i dao. Čineći tako, Krist nam pokazuje kako izgleda izliven život. On je blagoslovljen. On je slomljen. On daje. To je kako izgleda biti sin ili kći živog Boga.
To je glavna razlika između prosječnog ljudskog bića, čiji glavni cilj je ispuniti svoje vlastite potrebe, i nekoga tko je otkrio svrhu života i izlijeva se za druge. U Kristu smo pozvani da odemo iz života "dobivanja" u život "davanja". Isus osnažuje ovu promjenu za nas u Duhu, nadomješćujući naš svjetovni duh svojim vlastitim pobožnim Duhom. On nam kaže: "Ja sam te blagoslovio, a sad ti trebaš dati te blagoslove dalje."
To je veličanstvena teologija, ali to je najteža promjena koju ćemo ikada u životu učiniti. Tijekom nekoliko prošlih godina, najprodavanije kršćanske knjige usredotočile su se na "dobivanje" drugog načina života. Njihova središnja tema je kako Bog čezne da blagoslovi svoju djecu. Znamo da je to istina o Bogu zbog njegove darežljive naravi; on želi otvoriti prozore neba i izliti svoja silna sredstva na nas. On doista želi blagosloviti naš brak, zdravlje, financije. Dakle, te dobro prodavane knjige imaju svoje mjesto i priznajem da sam i sam izvukao pomoć iz nekih od njih.
Ali u tim knjigama nešto nedostaje. Postoji nešto daleko bolje od blagoslovljena života dobivanja – a to je slomljen život davanja. Život dobivanja je lak; darežljiv život je težak – ali nagrađivan.
Upamtite, Isus je blagoslivljao. On se slomio. On je davao. U crkvi često ovaj proces zataji nakon prvog koraka. Mnogi kršćani ne odlaze dalje od blagoslovljenog dijela. Oni ne dopuštaju da im životi budu slomljeni pred Bogom te nikada ne učine posljednji korak – davanje. I tako nikada ne vide ispunjenje Božje svrhe zašto nas blagoslivlja.