SJEĆAJUĆI SE BOŽJE VJERNOSTI
Pismo pokazuje da su David, Job i drugi starozavjetni sveti izašli iz svojih mračnih razdoblja prisjećajući se Božje vjernosti prošlim generacijama. David piše da kad god je njegovo srce bilo očajno, "spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam" (Ps 143,5). Asaf, koji je napisao dvanaest psalama, činio je isto: "Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa" (Ps 77,12). Asaf zapravo kaže da se sav Izrael "spominjao da je Bog hridina njihova" (Ps 78,35).
Predivan je blagoslov sjetiti se svih prošlih izbavljenja. Ponovljeni zakon nam govori: "Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio … Čuvaj se da ne zaboraviš" (Pnz 8,2.11).
Međutim, sjećanja na Božja izbavljenja bila su više nego samo blagoslov za starozavjetne svete. Bila je to neophodna disciplina. Izraelci su uveli razne obrede i običaje da bi se prisjećali Gospodnjih izbavljenja u svojim životima.
Isto tako i danas, Crkva Isusa Krista pozvana je da se sjeća prošlih Božjih izbavljenja. Mi smo primili način kako da se sjetimo, koji je mnogo bolji od starozavjetnih vremena. Vidite, od Davidovih i Asafovih dana, Bog je izlio svoga Svetog Duha i sad u našim ljudskim tijelima prebiva Duh.
Duh sveti nas tješi u našim mračnim vremenima i pomaže nam da se sjetimo Božje prošle vjernosti. Ali čini i više od toga. Duh nam često daje da razumijemo svrhu koja je iza naših žestokih kušnji, tako da naša vjera ne podbaci.
Kad gledamo na Asafov život, vidimo da ovaj odan, pobožan čovjek ne dijeli s nama nikakvu vrstu razumijevanja u Psalmu 77. Jednostavno rečeno, ne znamo što je njegov mračan čas postigao u njegovu životu. Sve što nam je mogao reći, bilo je: "Kroz more put se (Božji) otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje" (Ps 77,20). Njegov je zaključak bio: "Božji putovi nisu poznati. Ne znam zašto je dopustio da padnem u takvu potištenost i obeshrabrenje. Radujem se jedino što me oslobodio."
Predivan je blagoslov sjetiti se svih prošlih izbavljenja. Ponovljeni zakon nam govori: "Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio … Čuvaj se da ne zaboraviš" (Pnz 8,2.11).
Međutim, sjećanja na Božja izbavljenja bila su više nego samo blagoslov za starozavjetne svete. Bila je to neophodna disciplina. Izraelci su uveli razne obrede i običaje da bi se prisjećali Gospodnjih izbavljenja u svojim životima.
Isto tako i danas, Crkva Isusa Krista pozvana je da se sjeća prošlih Božjih izbavljenja. Mi smo primili način kako da se sjetimo, koji je mnogo bolji od starozavjetnih vremena. Vidite, od Davidovih i Asafovih dana, Bog je izlio svoga Svetog Duha i sad u našim ljudskim tijelima prebiva Duh.
Duh sveti nas tješi u našim mračnim vremenima i pomaže nam da se sjetimo Božje prošle vjernosti. Ali čini i više od toga. Duh nam često daje da razumijemo svrhu koja je iza naših žestokih kušnji, tako da naša vjera ne podbaci.
Kad gledamo na Asafov život, vidimo da ovaj odan, pobožan čovjek ne dijeli s nama nikakvu vrstu razumijevanja u Psalmu 77. Jednostavno rečeno, ne znamo što je njegov mračan čas postigao u njegovu životu. Sve što nam je mogao reći, bilo je: "Kroz more put se (Božji) otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje" (Ps 77,20). Njegov je zaključak bio: "Božji putovi nisu poznati. Ne znam zašto je dopustio da padnem u takvu potištenost i obeshrabrenje. Radujem se jedino što me oslobodio."