POTREBITA DJECA by Gary Wilkerson
Krist često započinje svoju službu nama kao da smo djeca s potrebama koje se moraju ispuniti. To se događalo kroz sva evanđelja, kad je obnovio vid slijepcu, iscijelio ženu koja je krvarila ili nahranio gladno mnoštvo. Ljude koji su patili on je susreo ravno tamo gdje su bili i dao im upravo ono što su trebali. To je za njih bio dovoljan razlog da ga slijede. Čak su i neki farizeji slijedili Krista zbog njegovih čuda.
Ja sam osobno bio uvjeren da ću slijediti Isusa nakon što ispuni moju najdublju potrebu. Kao tinejdžer nisam bio siguran je li Bog stvaran. Dolazim iz dugačke loze propovjednika, dakle, kako bih mogao biti siguran da moja vjera nije samo indoktrinacija mojih roditelja? Isus je došao k meni u mojoj povrijeđenoj duši i pokazao mi što sam trebao znati: Buda me nije volio ni Muhamed ili Konfucije – ali Isus jest. Otkrio mi je čistu istinu svoje ljubavi – i to je moj život potpuno preokrenulo.
Isus nas doista blagoslivlja u vrijeme naše potrebe. Ali, vidite, to je samo njegovo začetno mjesto u našem životu. On nas vodi od blagoslovljenosti do slomljenosti, jer je to jedini način da nas dovede do stvarne zrelosti. Slomljen put je kako započinjemo preuzimati njegovu narav davanja.
Suočimo se s time – naše tijelo mrzi pomisao o životu davanja jer to zahtijeva slomljenost. Sjetite se svih onih bestselera čiji naslovi nude blagoslove. Sad na policama zamislite drukčiji naslov, naslov koji glasi Život koji daje. Mislite da želite biti davatelj i brzo prolazite kroz stranice. Čitate o Pavlu koji govori kako je doživio brodolome, primao udarce, bio kamenovan, jer je bio pozvan da daje. Čitate o drugim apostolima koji su bili progonjeni jer ih je Isus pozvao na život davanja. Dok čitate dalje, ubrzo shvaćate: "Ovo neće biti bestseler!"
Tako se to pokazalo i u Isusovo vrijeme. Mnogi su ga prestali slijediti kad je počeo propovijedati teške istine (vidi Iv 6). Kad su se ljudi počeli povlačiti, "Isus upita Dvanaestoricu: 'Zar ćete i vi otići?' 'Gospodine, komu ćemo otići?' – odgovori mu Šimun Petar – Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji'" (Iv 6,67-69).
Isusovo pitanje postavlja nas u isti položaj kao učenike. Moramo vjerovati da je on dobar i vjeran. Vidite, mi ne biramo program rada za naš život. Ako bismo izabrali, svi bismo bili dobivatelji, a ne davatelji. Zbog toga je program rada postavio Isus. A kad nas on vodi niz težak put, možemo biti sigurni da to čini u ljubavi.
Ja sam osobno bio uvjeren da ću slijediti Isusa nakon što ispuni moju najdublju potrebu. Kao tinejdžer nisam bio siguran je li Bog stvaran. Dolazim iz dugačke loze propovjednika, dakle, kako bih mogao biti siguran da moja vjera nije samo indoktrinacija mojih roditelja? Isus je došao k meni u mojoj povrijeđenoj duši i pokazao mi što sam trebao znati: Buda me nije volio ni Muhamed ili Konfucije – ali Isus jest. Otkrio mi je čistu istinu svoje ljubavi – i to je moj život potpuno preokrenulo.
Isus nas doista blagoslivlja u vrijeme naše potrebe. Ali, vidite, to je samo njegovo začetno mjesto u našem životu. On nas vodi od blagoslovljenosti do slomljenosti, jer je to jedini način da nas dovede do stvarne zrelosti. Slomljen put je kako započinjemo preuzimati njegovu narav davanja.
Suočimo se s time – naše tijelo mrzi pomisao o životu davanja jer to zahtijeva slomljenost. Sjetite se svih onih bestselera čiji naslovi nude blagoslove. Sad na policama zamislite drukčiji naslov, naslov koji glasi Život koji daje. Mislite da želite biti davatelj i brzo prolazite kroz stranice. Čitate o Pavlu koji govori kako je doživio brodolome, primao udarce, bio kamenovan, jer je bio pozvan da daje. Čitate o drugim apostolima koji su bili progonjeni jer ih je Isus pozvao na život davanja. Dok čitate dalje, ubrzo shvaćate: "Ovo neće biti bestseler!"
Tako se to pokazalo i u Isusovo vrijeme. Mnogi su ga prestali slijediti kad je počeo propovijedati teške istine (vidi Iv 6). Kad su se ljudi počeli povlačiti, "Isus upita Dvanaestoricu: 'Zar ćete i vi otići?' 'Gospodine, komu ćemo otići?' – odgovori mu Šimun Petar – Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji'" (Iv 6,67-69).
Isusovo pitanje postavlja nas u isti položaj kao učenike. Moramo vjerovati da je on dobar i vjeran. Vidite, mi ne biramo program rada za naš život. Ako bismo izabrali, svi bismo bili dobivatelji, a ne davatelji. Zbog toga je program rada postavio Isus. A kad nas on vodi niz težak put, možemo biti sigurni da to čini u ljubavi.