NAPUKNUT DUH
Kad je Krist došao na zemlju, Izrael je živio pod tlačiteljskom vlašću Rima. Židovi su bili teško opterećeni rimskim porezima i zakonima. A u isto vrijeme, pohlepno svećenstvo iskorištavalo je udovice i siromašne. Podjarmljen narod bio je ismijavan i izrugivan, zaslijepljen od pokvarenosti. Zbog toga je toliko proroka reklo da će Krist doći u času tame, donoseći veliko svjetlo.
Isus je došao u društvo zaraženo licemjerjem i bujanjem grijeha. Dok je gledao stanje nacije, zaplakao je nad Jeruzalemom (vidi Lk 19,41), prorekavši da će njegova kuća ostati pusta. Ali dao je tom društvu još sedamdeset godina propovijedanja evanđelja. A te godine bile su ispunjene Duhom pomazanim svjedocima, koji su propovijedali nadu i pokajanje, vršili čuda i upućivali snažan poziv u Kraljevstvo. Isus jednostavno nije htio slomiti napuklu trsku kakva je postao Izrael.
To je sada slika i Amerike: društvo potpuno napuknuto u svojoj moralnosti. Mi smo nacija koja je depresivna i uznemirena, s ljudima koji žive u strahu i duševnoj agoniji. Više je psihologa, psihijatara, socijalnih radnika i savjetnika nego ikada u povijesti, međutim, oni se ne mogu nositi sa svim ljudima koji preklinju za jedan sat pomoći. To je istina i za Crkvu: timovi za kršćansko savjetovanje preopterećeni su pritiskom ljudi kojima je potrebna pomoć za njihove probleme.
Naša djeca napukla su od slomljenih obitelji, zlostavljanja i seksualnih zlostavljanja. Tinejdžeri su napukli od nemoralnosti, materijalizma i otupjelosti. Sotona je otpustio bujicu zla na zemlju i ono je ostavilo iza sebe savijene i napukle ljude.
I veći dio crkve ima taj isti napuknuti duh. Iz pisma u pismo čitam o kršćanima koji su presušili u megacrkvama, u kojima se o grijehu ili pravednosti više ne propovijeda. Zbunjeni su i pitaju se: "Gdje mogu naći pravo bogoštovlje? Ovdje nema osjećaja Kristove nazočnosti. Nema slomljenosti." I pastori pišu priznajući: "Brate Dave, otpadam."
Nedavno je New York Times donio priču o pentekostnoj crkvi od deset tisuća članova čija poruka je: "Sretni smo da vas usrećimo." Ali ta poruka donosi lažnu nadu i samo trenutačno olakšanje.
"On ne gasi stijenj što tinja" (Iz 42,3). Negdje u ovoj naciji Bog vidi stijenje koji tinjaju – stijenje koji su jednom gorjeli plamenom za njegove ciljeve i interese. Ali sad jedva tinjaju.
Isus je došao u društvo zaraženo licemjerjem i bujanjem grijeha. Dok je gledao stanje nacije, zaplakao je nad Jeruzalemom (vidi Lk 19,41), prorekavši da će njegova kuća ostati pusta. Ali dao je tom društvu još sedamdeset godina propovijedanja evanđelja. A te godine bile su ispunjene Duhom pomazanim svjedocima, koji su propovijedali nadu i pokajanje, vršili čuda i upućivali snažan poziv u Kraljevstvo. Isus jednostavno nije htio slomiti napuklu trsku kakva je postao Izrael.
To je sada slika i Amerike: društvo potpuno napuknuto u svojoj moralnosti. Mi smo nacija koja je depresivna i uznemirena, s ljudima koji žive u strahu i duševnoj agoniji. Više je psihologa, psihijatara, socijalnih radnika i savjetnika nego ikada u povijesti, međutim, oni se ne mogu nositi sa svim ljudima koji preklinju za jedan sat pomoći. To je istina i za Crkvu: timovi za kršćansko savjetovanje preopterećeni su pritiskom ljudi kojima je potrebna pomoć za njihove probleme.
Naša djeca napukla su od slomljenih obitelji, zlostavljanja i seksualnih zlostavljanja. Tinejdžeri su napukli od nemoralnosti, materijalizma i otupjelosti. Sotona je otpustio bujicu zla na zemlju i ono je ostavilo iza sebe savijene i napukle ljude.
I veći dio crkve ima taj isti napuknuti duh. Iz pisma u pismo čitam o kršćanima koji su presušili u megacrkvama, u kojima se o grijehu ili pravednosti više ne propovijeda. Zbunjeni su i pitaju se: "Gdje mogu naći pravo bogoštovlje? Ovdje nema osjećaja Kristove nazočnosti. Nema slomljenosti." I pastori pišu priznajući: "Brate Dave, otpadam."
Nedavno je New York Times donio priču o pentekostnoj crkvi od deset tisuća članova čija poruka je: "Sretni smo da vas usrećimo." Ali ta poruka donosi lažnu nadu i samo trenutačno olakšanje.
"On ne gasi stijenj što tinja" (Iz 42,3). Negdje u ovoj naciji Bog vidi stijenje koji tinjaju – stijenje koji su jednom gorjeli plamenom za njegove ciljeve i interese. Ali sad jedva tinjaju.