NEŠTO MOŽETE UČINITI
Mjesecima sam molio za udovice, siročad i siromašne. Primamo pisma očajnih ljudi koji ne mogu više platiti osiguranje ili si priuštiti dom. Vruće sam molio Boga: "Ti si Gospodin mnogima. Nahrani ih. Ispuni njihove potrebe." Konačno mi je Gospodin odgovorio: "Davide, za njih moraš učiniti više od same molitve. U vezi s tim nešto možeš ti učiniti. Ti ih nahrani. U tvojoj je vlasti da to učiniš."
Ne griješite; nitko ne može biti spašen samo dobrim djelima, ali bit ćemo suđeni time jesmo li ih činili. Međutim, ne radi se o tome koliko sam potrebitih ljudi nahranio ili odjenuo. Središnja stvar je priznajem li Krista kao svoga Gospodina, a onda živim samo za sebe? Predstavljam li pogrešno Isusa, gomilajući i trošeći vrijeme na gomilanje stvari? Zatvaram li oči na potrebe siromašnih i bespomoćnih?"
Naše svjedočanstvo od grijeha prokletom svijetu mora uključivati i propovijedanje i očitovanje, i Riječ i djela. Naše navješćivanje Krista ne može se činiti bez djela pomoći. Kao što kaže Jakov, takva djela pomažu da se potvrdi sila evanđelja.
"Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti? Ako su neki brat ili neka sestra goli i bez svagdašnje hrane, pa im netko od vas rekne: 'Idite u miru, utoplite se i nasitite se!' a ne dadnete im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi?" (Jak 2,14-16).
Mnoštvo kršćana reagira na Isusovo proročanstvo na dva načina. Postoje oni koji su od "lakog evanđelja", koji kažu: "Bog nije tvrd. To je sve propovijedanje o sudnjem danu. Moj Bog je previše dobar da bi sudio tako oštro." Zatim su tu i oni od "tvrdog evanđelja", koji kažu: "Ovo je jednostavno previše strogo, prezahtjevno. Ne mogu prihvatiti takvu uznemirujuću riječ. Nikada ne mogu doseći tu mjeru."
Tako oba evanđelja idu svojim vlastitim putem, opravdana i čvrsta. Jedna skupina nastavlja režirati probuđenja za nespašene. Drugi nastavljaju održavati molitvene sastanke tražeći Boga da ispuni potrebe siromašnih. U vrijeme Božića dijelimo košare potrebitim obiteljima, a neki drugi put bacimo nekoliko kovanica prosjacima. Nažalost, malo je učinjeno u vezi s neprekidnim praktičnim predanjem da činimo ono što je Isus zapovjedio.
Ne griješite; nitko ne može biti spašen samo dobrim djelima, ali bit ćemo suđeni time jesmo li ih činili. Međutim, ne radi se o tome koliko sam potrebitih ljudi nahranio ili odjenuo. Središnja stvar je priznajem li Krista kao svoga Gospodina, a onda živim samo za sebe? Predstavljam li pogrešno Isusa, gomilajući i trošeći vrijeme na gomilanje stvari? Zatvaram li oči na potrebe siromašnih i bespomoćnih?"
Naše svjedočanstvo od grijeha prokletom svijetu mora uključivati i propovijedanje i očitovanje, i Riječ i djela. Naše navješćivanje Krista ne može se činiti bez djela pomoći. Kao što kaže Jakov, takva djela pomažu da se potvrdi sila evanđelja.
"Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti? Ako su neki brat ili neka sestra goli i bez svagdašnje hrane, pa im netko od vas rekne: 'Idite u miru, utoplite se i nasitite se!' a ne dadnete im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi?" (Jak 2,14-16).
Mnoštvo kršćana reagira na Isusovo proročanstvo na dva načina. Postoje oni koji su od "lakog evanđelja", koji kažu: "Bog nije tvrd. To je sve propovijedanje o sudnjem danu. Moj Bog je previše dobar da bi sudio tako oštro." Zatim su tu i oni od "tvrdog evanđelja", koji kažu: "Ovo je jednostavno previše strogo, prezahtjevno. Ne mogu prihvatiti takvu uznemirujuću riječ. Nikada ne mogu doseći tu mjeru."
Tako oba evanđelja idu svojim vlastitim putem, opravdana i čvrsta. Jedna skupina nastavlja režirati probuđenja za nespašene. Drugi nastavljaju održavati molitvene sastanke tražeći Boga da ispuni potrebe siromašnih. U vrijeme Božića dijelimo košare potrebitim obiteljima, a neki drugi put bacimo nekoliko kovanica prosjacima. Nažalost, malo je učinjeno u vezi s neprekidnim praktičnim predanjem da činimo ono što je Isus zapovjedio.