VAL SLOMLJENOSTI
Poludnevno Ezrino propovijedanje nije bilo dovoljno za gladne Izraelce. Htjeli su čak i više Riječi Božje te su formirali skupine, sa sedamnaestoricom starješina pored Ezre da ih ostatak dana vode u proučavanju Biblije. "(Oni) objašnjavahu Zakon narodu … I čitahu iz knjige Božjega zakona po odlomcima i razlagahu smisao, da narod može razumjeti što se čita" (Neh 8,7-8).
Kad su ti ljudi shvatili Zakon Božji, počeli su plakati nad svojim grijehom. "Sav narod plakaše slušajući riječi Zakona" (Neh 8,9). Zamislite taj prizor: pedeset tisuća ljudi leži širom onoga zemljišta, svi zajedno oplakujući svoj grijeh. Riječ Božja je poput čekića slomila njihov ponos. I sad je njihovo plakanje odzvanjalo kilometrima po okolnim brdima.
Je li to ono što je probuđenje? Je li to oštra riječ ljude natjerala na koljena, plačući i kajući se pred Bogom?
Iskusio sam sâm takva sveta okupljanja. Kad sam bio dijete, naša obitelj odlazila je na sastanke koji su se održavali na kampu Living Watersa u Pennsylvaniji. Isusov drugi dolazak propovijedao se s takvom silom i autoritetom da je svatko bio uvjeren kako će se vratiti za jedan sat. Pao je sveti strah i ljudi su bili natjerani ničice na pod. Neki su plakali kao da na niti vise nad paklom – plačući, slomljeni, žalosteći se nad grijehom.
Često se Riječ Božja propovijedala čitav dan i duboko u noć. Rano sljedećeg jutra još su se mogli naći ljudi kako leže ničice u molitvenoj prostoriji, tugujući se nad svojim grijehom. Neki su čak morali biti iznijeti.
Upravo tijekom takve noći Gospodin me pozvao da propovijedam kad sam imao samo osam godina. Satima sam bio u Duhu, slomljen, plačući, a Riječ Božja živo je ulazila u moje srce. Kristov povratak gorio je u meni kao neminovna stvarnost i nikada neću zaboraviti to divno iskustvo.
Božje svjedočanstvo nije da njegov narod leži ničice, isplakavši rijeku suza. Ne, svjedočanstvo koje on želi donijeti svome narodu je radost – izvorna, trajna radost. "Radost Jahvina vaša je jakost" (Neh 8,10). Ta radost – koja je rezultat biblijskog propovijedanja i pravog pokajanja – donosi pravu snagu narodu Božjem i privlači grešnike u njegov dom.
Većina kršćana nikada ne spaja radost s pokajanjem. Ali pokajanje je zapravo majka sve radosti u Isusu. Bez njega ne može biti ni radosti. Svaki vjernik koji hoda u pokajanju bit će preplavljen radošću Gospodnjom.
Kad su ti ljudi shvatili Zakon Božji, počeli su plakati nad svojim grijehom. "Sav narod plakaše slušajući riječi Zakona" (Neh 8,9). Zamislite taj prizor: pedeset tisuća ljudi leži širom onoga zemljišta, svi zajedno oplakujući svoj grijeh. Riječ Božja je poput čekića slomila njihov ponos. I sad je njihovo plakanje odzvanjalo kilometrima po okolnim brdima.
Je li to ono što je probuđenje? Je li to oštra riječ ljude natjerala na koljena, plačući i kajući se pred Bogom?
Iskusio sam sâm takva sveta okupljanja. Kad sam bio dijete, naša obitelj odlazila je na sastanke koji su se održavali na kampu Living Watersa u Pennsylvaniji. Isusov drugi dolazak propovijedao se s takvom silom i autoritetom da je svatko bio uvjeren kako će se vratiti za jedan sat. Pao je sveti strah i ljudi su bili natjerani ničice na pod. Neki su plakali kao da na niti vise nad paklom – plačući, slomljeni, žalosteći se nad grijehom.
Često se Riječ Božja propovijedala čitav dan i duboko u noć. Rano sljedećeg jutra još su se mogli naći ljudi kako leže ničice u molitvenoj prostoriji, tugujući se nad svojim grijehom. Neki su čak morali biti iznijeti.
Upravo tijekom takve noći Gospodin me pozvao da propovijedam kad sam imao samo osam godina. Satima sam bio u Duhu, slomljen, plačući, a Riječ Božja živo je ulazila u moje srce. Kristov povratak gorio je u meni kao neminovna stvarnost i nikada neću zaboraviti to divno iskustvo.
Božje svjedočanstvo nije da njegov narod leži ničice, isplakavši rijeku suza. Ne, svjedočanstvo koje on želi donijeti svome narodu je radost – izvorna, trajna radost. "Radost Jahvina vaša je jakost" (Neh 8,10). Ta radost – koja je rezultat biblijskog propovijedanja i pravog pokajanja – donosi pravu snagu narodu Božjem i privlači grešnike u njegov dom.
Većina kršćana nikada ne spaja radost s pokajanjem. Ali pokajanje je zapravo majka sve radosti u Isusu. Bez njega ne može biti ni radosti. Svaki vjernik koji hoda u pokajanju bit će preplavljen radošću Gospodnjom.