ODRŽAVANJE DUHA RADOVANJA
Bog je čuo vapaj Izraelaca i pokazao im milosrđe, okrećući njihovo tugovanje u veselje i dopuštajući im da kliču i raduju se. Sad ih je pozvao da se okupe na još jedan sastanak.
Ako se Izraelova radost trebala održati – ako nije bila da se još jednom izgubi – Bog je morao kopati malo dublje. Određena područja u životima ljudi još uvijek nisu bila u skladu s njegovom Riječi. Međutim, Gospodin je svakome dopustio da se raduje određeno vrijeme, jer je htio da znaju da su sigurni. Ali sad je tijekom tog stanja prihvaćenosti i radosti tražio da se predaju većoj odvojenosti od svijeta.
Bog je rekao tim radosnim dušama: "Zadovoljan sam s vama. Poštujete moju Riječ, pokajali ste se za svoj grijeh, radujete se u mom milosrđu i obećavate da ćete mi biti poslušni. Sad je vrijeme da postupite u skladu s mojom ljubavi. Želim da se potpuno odvojite i sasvim pobjegnete od svjetovnog utjecaja koji se uvukao u vaša srca i domove."
Vidite, dok su Izraelci bili u ropstvu, sprijateljili su se s poganima, polagano prisvajajući njihov jezik i stilove. Izraelci su ženili poganke, a Izraelke su mirazima kupovale poganske muževe. Izraelci su isto tako dopustili da neposvećene stvari postanu dio štovanja u domu Božjem.
Ljubljeni, ne možemo ulaziti u puninu u Kristu ako se sve više ne odvajamo od ovoga svijeta. Ako ne postajemo sve više nebeskog uma i sve manje poput nespašenih ljudi oko nas, polako gubimo svu radost našega pokajanja.
Izrael nije htio izgubiti svoj veliki duh radosti i tako su se ponovno okupili da budu poslušni Bogu u vezi s tom stvari: "Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijeh" (Neh 9,2).
"Obvezali su se prisegom i zakletvom da će stupati prema Zakonu Božjem … da (neće) davati svojih kćeri narodima zemaljskim, i njihovih kćeri (neće) uzimati svojim sinovima" (Neh 10,30-31).
Kako održavamo radost Gospodnju? Na isti način na koji smo je održavali na početku. Prvo, ljubimo i častimo Riječ Božju i gladujemo za njom. Drugo, neprestano hodamo u pokajanju. I treće, odvajamo se od svjetovnih utjecaja.
Ako se Izraelova radost trebala održati – ako nije bila da se još jednom izgubi – Bog je morao kopati malo dublje. Određena područja u životima ljudi još uvijek nisu bila u skladu s njegovom Riječi. Međutim, Gospodin je svakome dopustio da se raduje određeno vrijeme, jer je htio da znaju da su sigurni. Ali sad je tijekom tog stanja prihvaćenosti i radosti tražio da se predaju većoj odvojenosti od svijeta.
Bog je rekao tim radosnim dušama: "Zadovoljan sam s vama. Poštujete moju Riječ, pokajali ste se za svoj grijeh, radujete se u mom milosrđu i obećavate da ćete mi biti poslušni. Sad je vrijeme da postupite u skladu s mojom ljubavi. Želim da se potpuno odvojite i sasvim pobjegnete od svjetovnog utjecaja koji se uvukao u vaša srca i domove."
Vidite, dok su Izraelci bili u ropstvu, sprijateljili su se s poganima, polagano prisvajajući njihov jezik i stilove. Izraelci su ženili poganke, a Izraelke su mirazima kupovale poganske muževe. Izraelci su isto tako dopustili da neposvećene stvari postanu dio štovanja u domu Božjem.
Ljubljeni, ne možemo ulaziti u puninu u Kristu ako se sve više ne odvajamo od ovoga svijeta. Ako ne postajemo sve više nebeskog uma i sve manje poput nespašenih ljudi oko nas, polako gubimo svu radost našega pokajanja.
Izrael nije htio izgubiti svoj veliki duh radosti i tako su se ponovno okupili da budu poslušni Bogu u vezi s tom stvari: "Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijeh" (Neh 9,2).
"Obvezali su se prisegom i zakletvom da će stupati prema Zakonu Božjem … da (neće) davati svojih kćeri narodima zemaljskim, i njihovih kćeri (neće) uzimati svojim sinovima" (Neh 10,30-31).
Kako održavamo radost Gospodnju? Na isti način na koji smo je održavali na početku. Prvo, ljubimo i častimo Riječ Božju i gladujemo za njom. Drugo, neprestano hodamo u pokajanju. I treće, odvajamo se od svjetovnih utjecaja.