SLOBODAN PRISTUP
U jednom iznenadnom, slavnom trenutku, Isus je osigurao potpun, slobodan pristup Ocu. Biblija kaže da na Golgoti, na krvlju poškropljenom križu, "Isus opet povika jakim glasom i – ispusti dušu. I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna" (Mt 27,50-51)
U trenutku Isusove smrti, zastor u hramu u Jeruzalemu doslovce se razderao na dvoje. To je trenutak kad je bila zapečaćena naša sudbina. U trenutku kad je naš Gospodin predao duh, primili smo potpun, slobodan pristup u Svetinju nad svetinjama: "Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo" (Heb 10,19-20).
Ovo fizičko deranje zastora predstavlja ono što se dogodilo u duhovnom svijetu. Konačno smo bili u mogućnosti uživati nešto što generacija za generacijom nije mogla. Imali smo privilegij koji Abraham, Mojsije i David nisu imali – pristup do Svetinje nad svetinjama, same prostorije prijestolja Božjega. Vrata nam više nisu bila zatvorena. Omogućio nam se slobodan pristup.
Štoviše, svojom smrću, Isus je postao naš veliki svećenik. Uzašao je u Novi Jeruzalem, u hram koji nije napravljen rukama, gdje je preuzeo ulogu velikog svećenika. Ušao je ravno u svetu nazočnost Božju i, s kadom svojih vlastitih posredovanja, predstavio svoju krv kod prijestolja milosti. Zatim je sjeo s Očeve desne strane, sa svom vlašću, moći i slavom.
U toj točki, Isus je zatražio svoje pravo Saveza da primi u jedno duhovno tijelo sve koji se budu pokajali i prihvatili ga kao Gospodina. I poslao je Duha Svetog da izda poziv svojoj djeci: "Otvorio sam vrata k Ocu. Sad ste jednostavno prihvaćeni time što ste po vjeri u meni. Dakle, slobodno pristupite k prijestolju! Ja ću vas uvesti u nazočnost moga Oca, koji je sad i vaš Otac. Sad imate slobodan pristup k njemu danju i noću."
U trenutku Isusove smrti, zastor u hramu u Jeruzalemu doslovce se razderao na dvoje. To je trenutak kad je bila zapečaćena naša sudbina. U trenutku kad je naš Gospodin predao duh, primili smo potpun, slobodan pristup u Svetinju nad svetinjama: "Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo" (Heb 10,19-20).
Ovo fizičko deranje zastora predstavlja ono što se dogodilo u duhovnom svijetu. Konačno smo bili u mogućnosti uživati nešto što generacija za generacijom nije mogla. Imali smo privilegij koji Abraham, Mojsije i David nisu imali – pristup do Svetinje nad svetinjama, same prostorije prijestolja Božjega. Vrata nam više nisu bila zatvorena. Omogućio nam se slobodan pristup.
Štoviše, svojom smrću, Isus je postao naš veliki svećenik. Uzašao je u Novi Jeruzalem, u hram koji nije napravljen rukama, gdje je preuzeo ulogu velikog svećenika. Ušao je ravno u svetu nazočnost Božju i, s kadom svojih vlastitih posredovanja, predstavio svoju krv kod prijestolja milosti. Zatim je sjeo s Očeve desne strane, sa svom vlašću, moći i slavom.
U toj točki, Isus je zatražio svoje pravo Saveza da primi u jedno duhovno tijelo sve koji se budu pokajali i prihvatili ga kao Gospodina. I poslao je Duha Svetog da izda poziv svojoj djeci: "Otvorio sam vrata k Ocu. Sad ste jednostavno prihvaćeni time što ste po vjeri u meni. Dakle, slobodno pristupite k prijestolju! Ja ću vas uvesti u nazočnost moga Oca, koji je sad i vaš Otac. Sad imate slobodan pristup k njemu danju i noću."