KUŠAČI PROPOVIJEDI
Možda ste čuli za izraz "kušači propovijedi". Ovaj izraz star je gotovo 200 godina, pojavivši se u Londonu sredinom 1800-tih godina. U to vrijeme, veliki propovjednik C.H. Spurgeon propovijedao je mnoštvu od pet tisuća ljudi svake nedjelje u Metropolitan Tabernacleu u Londonu. I s druge strane grada, Joseph Parker propovijedao je pomazane poruke, a tako i drugi gorljivi pastori širom Londona, iznoseći duboka otkrivenja i proročke riječi.
Među bogatim stanovnicima Londona popularno je bilo uskočiti u kočije i juriti preko grada od jedne crkve do druge, kušajući propovijedanje tih propovjednika. Svakoga ponedjeljka, u Parlamentu su se održavali posebni sastanci na kojima se raspravljalo koji propovjednik je iznio najbolju propovijed i koji je iznio najdublje otkrivenje.
Ta potucala bila su nespretni "kušači propovijedi". Uvijek su zahtijevali neku novu duhovnu istinu ili otkrivenje, ali vrlo malo ih je prakticiralo što su čuli.
Međutim, na Vodenim vratima u Jeruzalemu nije bilo rječitog propovijedanja, nikakve senzacionalne propovijedi. Ezra, svećenik, propovijedao je ravno iz Pisma, na kraju čitajući satima. I dok su ljudi stajali i slušali Riječ Božju, oduševili su se.
Povremeno je Ezra bio tako svladan onim što je čitao, da je stao i "blagoslovio Jahvu, Boga velikoga" (Neh 8,6). Slava Gospodnja snažno je sišla tako da je sav narod podigao ruke i slavio Boga: "Sav narod, podignutih ruku, odgovori: 'Amen! Amen!'" (Neh 8,6). Kao što Riječ kaže, "kleknuli su i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje" (Neh 8,6). Narod se ponizio pred Bogom, u slomljenosti i pokajanju. Zatim, nakon nekog vremena, digli su se da dožive još više.
Morate znati da taj sastanak nije uključivao nikakve uzbudljive priče kako bi se raspirile emocije naroda. Nije bilo manipulacije s propovjedaonice, nikakva dramatičnog svjedočanstva. Nije još bilo ni nikakve glazbe. Taj je narod jednostavno imao uho da čuje sve što im Bog ima reći.
Vjerujem da Gospodin i danas želi djelovati među svojim narodom na isti način. Vidim da njegov duh raspiruje crkve gdje god je glad za njegovom Riječi.
Među bogatim stanovnicima Londona popularno je bilo uskočiti u kočije i juriti preko grada od jedne crkve do druge, kušajući propovijedanje tih propovjednika. Svakoga ponedjeljka, u Parlamentu su se održavali posebni sastanci na kojima se raspravljalo koji propovjednik je iznio najbolju propovijed i koji je iznio najdublje otkrivenje.
Ta potucala bila su nespretni "kušači propovijedi". Uvijek su zahtijevali neku novu duhovnu istinu ili otkrivenje, ali vrlo malo ih je prakticiralo što su čuli.
Međutim, na Vodenim vratima u Jeruzalemu nije bilo rječitog propovijedanja, nikakve senzacionalne propovijedi. Ezra, svećenik, propovijedao je ravno iz Pisma, na kraju čitajući satima. I dok su ljudi stajali i slušali Riječ Božju, oduševili su se.
Povremeno je Ezra bio tako svladan onim što je čitao, da je stao i "blagoslovio Jahvu, Boga velikoga" (Neh 8,6). Slava Gospodnja snažno je sišla tako da je sav narod podigao ruke i slavio Boga: "Sav narod, podignutih ruku, odgovori: 'Amen! Amen!'" (Neh 8,6). Kao što Riječ kaže, "kleknuli su i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje" (Neh 8,6). Narod se ponizio pred Bogom, u slomljenosti i pokajanju. Zatim, nakon nekog vremena, digli su se da dožive još više.
Morate znati da taj sastanak nije uključivao nikakve uzbudljive priče kako bi se raspirile emocije naroda. Nije bilo manipulacije s propovjedaonice, nikakva dramatičnog svjedočanstva. Nije još bilo ni nikakve glazbe. Taj je narod jednostavno imao uho da čuje sve što im Bog ima reći.
Vjerujem da Gospodin i danas želi djelovati među svojim narodom na isti način. Vidim da njegov duh raspiruje crkve gdje god je glad za njegovom Riječi.