SUOČENI S TEŠKIM DANIMA by Gary Wilkerson
"Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi … ljubitelji požude umjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni" (2 Tim 3,1-5).
Pavao ovdje govori o odanim polaznicima crkve, ali opisuje ih kao one koji samo imaju vanjski oblik pobožnosti. Rekao je da ti kršćani "uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine" (2 Tim 3,7). Drugim riječima, slušaju svako evanđeosko učenje, ali nikada ga ne uzmu k srcu. Zbog toga nemaju sile, rekao je Pavao, jer se "protive istini" (2 Tim 3,8).
Možda se nikada nećemo suočiti s jednakim kušnjama kao novozavjetni vjernici, ali Bog nam još uvijek daje novozavjetnu silu. Pouzdano ćemo se suočiti s vlastitim kušnjama jer nismo imuni na ono što dolazi na ovaj svijet. Ali te poteškoće mogu proizvesti u nama silu kakvu još nikada nismo vidjeti.
Zbog toga si ne možemo više priuštiti da budemo normalni u svojoj vjeri. Sjetite se samo sve veći broj nevjernika u našem svijetu. Svaki pojedini predstavlja dušu koja je na putu u pakao, nekoga za koga je Isus umro. Sami ti brojevi pozivaju nas da se dignemo iznad "normalnog" kršćanstva, da navješćujemo Kristovo evanđelje bez straha ili zapreke. To zahtijeva njegovu silu, koja se ne može postići našim vlastitim zaslugama – ona se prima jedino po njegovoj milosti.
Mnogo puta parafrazirao sam Leonarda Ravenhilla, ali ovaj njegov komentar mora se ponoviti: "Kršćanstvo je danas tako ispod normale da ako bi se jedan kršćanin počeo ponašati kao normalan novozavjetni kršćanin, smatrali bi ga nenormalnim."
Recite mi, slušate li vi samo Riječ Božju ili je i vršite? Postoji li između Kristove sile i vašega života nepodudarnost? Molite sa mnom: "Gospodine, umoran sam od pustog prihvaćanja normalnog kršćanstva. Spoji moj život s tvojom nebeskom silom. Ja sam prazna posuda – ispuni me tvojom silom! Gospodine, što god stajalo, vodi me kamo ti želiš da idem." Molite to i vidjet ćete otpuštenu njegovu silu u svome životu!
Pavao ovdje govori o odanim polaznicima crkve, ali opisuje ih kao one koji samo imaju vanjski oblik pobožnosti. Rekao je da ti kršćani "uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine" (2 Tim 3,7). Drugim riječima, slušaju svako evanđeosko učenje, ali nikada ga ne uzmu k srcu. Zbog toga nemaju sile, rekao je Pavao, jer se "protive istini" (2 Tim 3,8).
Možda se nikada nećemo suočiti s jednakim kušnjama kao novozavjetni vjernici, ali Bog nam još uvijek daje novozavjetnu silu. Pouzdano ćemo se suočiti s vlastitim kušnjama jer nismo imuni na ono što dolazi na ovaj svijet. Ali te poteškoće mogu proizvesti u nama silu kakvu još nikada nismo vidjeti.
Zbog toga si ne možemo više priuštiti da budemo normalni u svojoj vjeri. Sjetite se samo sve veći broj nevjernika u našem svijetu. Svaki pojedini predstavlja dušu koja je na putu u pakao, nekoga za koga je Isus umro. Sami ti brojevi pozivaju nas da se dignemo iznad "normalnog" kršćanstva, da navješćujemo Kristovo evanđelje bez straha ili zapreke. To zahtijeva njegovu silu, koja se ne može postići našim vlastitim zaslugama – ona se prima jedino po njegovoj milosti.
Mnogo puta parafrazirao sam Leonarda Ravenhilla, ali ovaj njegov komentar mora se ponoviti: "Kršćanstvo je danas tako ispod normale da ako bi se jedan kršćanin počeo ponašati kao normalan novozavjetni kršćanin, smatrali bi ga nenormalnim."
Recite mi, slušate li vi samo Riječ Božju ili je i vršite? Postoji li između Kristove sile i vašega života nepodudarnost? Molite sa mnom: "Gospodine, umoran sam od pustog prihvaćanja normalnog kršćanstva. Spoji moj život s tvojom nebeskom silom. Ja sam prazna posuda – ispuni me tvojom silom! Gospodine, što god stajalo, vodi me kamo ti želiš da idem." Molite to i vidjet ćete otpuštenu njegovu silu u svome životu!