DUBLJE, NE ŠIRE by Jim Cymbala
Stvari Božje imaju obujam i sačuvane su u zapisanom tijelu istine. Poput bunara bez dna, nitko nikada nije izmjerio dubinu Božje istine.
Ulaziti u silu evanđelja – ili molitve, ili Duha Svetog, ili božanske ljubavi – je uranjati sve dublje i dublje u bunar Božji. Svaki muškarac ili žena, upotrijebljen od Boga, sišao je u taj ogroman rezervoar.
Međutim, danas je tendencija samo na trenutak pobrčkati se u istini … a onda iskočiti iz bunara na obližnje tlo. "Vidi ovo, Bog čini novu stvar!" izjavljuju ljudi. Ali, dakako, za šest mjeseci ili tako nešto, novitet se pohaba i oni ponovno skaču na nov komadić trave. Oni se čitav život "igraju škole" (dječja igra) od jedne strane Božjeg bunara do druge, nikada stvarno ne doprijevši do dubine žive vode u njemu.
Kad ste jednom u bunaru, nema razloga za napuštanje ili iskakanje iz njega. Tko će ikada izmjeriti dubinu punine ljubavi Božje? Tko će ikada iscrpsti bogatstvo njegova milosrđa palim ljudskim bićima? Tko će ikada razumjeti stvarnu silu molitve?
U sjevernoameričkim crkvama, hirovi su naročito dolazili i odlazili od 1960-tih godina, samo da bi bili nadomješteni nekim novijim. Leonard Ravenhill iz Britanije, propovjednik i autor sklon probuđenju, rekao mi je kratko prije svoje smrti: "Ljudi kažu da crkva danas raste i širi se. Da, sad je petnaestak kilometara široka i pola centimetra duboka."
Ako uđemo u gimnastičku dvoranu, najvjerojatnije ćemo natrčati na muškarce koji u svojim skupim tenisicama izgledaju poput superzvijezda. Jedini problem je da ne mogu ubaciti loptu u mrežu. Imaju svu opremu po posljednjoj modi, ali ne znaju igrati košarku.
Kao narod Božji, mi imamo svu opremu koja nam je potrebna – ona je tu već dvije tisuće godina. Bog nam je dao sve potrebno kako bismo stavili bodove na ploču s rezultatima i zadobili pobjede u njegovo ime. Dakle, krenimo naprijed s potpunim povjerenjem u ono što smo primili.
Ništa u vezi s Bogom neće se promijeniti. Sutra neće biti željniji pomoći nama, našoj obitelji, našoj crkvi, nego što je upravo sada. Ako jednostavno primijenimo njegova obećanja, vidjet ćemo da će činiti stvari koje nikada nismo mogli tražiti ili zamisliti, upravo kao što je činio u Novom zavjetu.
__________Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.
Ulaziti u silu evanđelja – ili molitve, ili Duha Svetog, ili božanske ljubavi – je uranjati sve dublje i dublje u bunar Božji. Svaki muškarac ili žena, upotrijebljen od Boga, sišao je u taj ogroman rezervoar.
Međutim, danas je tendencija samo na trenutak pobrčkati se u istini … a onda iskočiti iz bunara na obližnje tlo. "Vidi ovo, Bog čini novu stvar!" izjavljuju ljudi. Ali, dakako, za šest mjeseci ili tako nešto, novitet se pohaba i oni ponovno skaču na nov komadić trave. Oni se čitav život "igraju škole" (dječja igra) od jedne strane Božjeg bunara do druge, nikada stvarno ne doprijevši do dubine žive vode u njemu.
Kad ste jednom u bunaru, nema razloga za napuštanje ili iskakanje iz njega. Tko će ikada izmjeriti dubinu punine ljubavi Božje? Tko će ikada iscrpsti bogatstvo njegova milosrđa palim ljudskim bićima? Tko će ikada razumjeti stvarnu silu molitve?
U sjevernoameričkim crkvama, hirovi su naročito dolazili i odlazili od 1960-tih godina, samo da bi bili nadomješteni nekim novijim. Leonard Ravenhill iz Britanije, propovjednik i autor sklon probuđenju, rekao mi je kratko prije svoje smrti: "Ljudi kažu da crkva danas raste i širi se. Da, sad je petnaestak kilometara široka i pola centimetra duboka."
Ako uđemo u gimnastičku dvoranu, najvjerojatnije ćemo natrčati na muškarce koji u svojim skupim tenisicama izgledaju poput superzvijezda. Jedini problem je da ne mogu ubaciti loptu u mrežu. Imaju svu opremu po posljednjoj modi, ali ne znaju igrati košarku.
Kao narod Božji, mi imamo svu opremu koja nam je potrebna – ona je tu već dvije tisuće godina. Bog nam je dao sve potrebno kako bismo stavili bodove na ploču s rezultatima i zadobili pobjede u njegovo ime. Dakle, krenimo naprijed s potpunim povjerenjem u ono što smo primili.
Ništa u vezi s Bogom neće se promijeniti. Sutra neće biti željniji pomoći nama, našoj obitelji, našoj crkvi, nego što je upravo sada. Ako jednostavno primijenimo njegova obećanja, vidjet ćemo da će činiti stvari koje nikada nismo mogli tražiti ili zamisliti, upravo kao što je činio u Novom zavjetu.
__________Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.