NEUSTRAŠIV KAO LAV
Mnogo propovijedam na temu molitve jer vjerujem u žarku molitvu pravednika. Ali sama molitva neće uzdrmati grad!
Ilija je bio čovjek snažne molitve, ali bilo je tu nešto više od njegove molitve što je prodrmalo Ahabovo kraljevstvo i razbjesnilo Izebelu. On je zapravo pozvao lažne proroke na goru Karmel i izazvao ih. Izebala je pogubila Božje proroke i odvela Izraela u otpadništvo te užasno idolopoklonstvo štovanja Baala – a nitko je nikada nije izazvao! Iako sedam tisuća vjernika nije pokleknulo pred idolom, bili su tihi, nepoznati i uplašeni. I tada se pojavio Ilija, kojega je Ahab nazvao "upropastiteljem Izraela" (1 Kr 18,17). Ilija je završio na potoku Kišonu s mačem u ruci te pogubio stotine lažnih Baalovih proroka "u ime Jahvino".
S vragom i njegovim mnoštvom Ilija nije bio gospodin. Dok su "skakali i prigibali koljena pred žrtvenikom … Ilija im se naruga" (1 Kr 18,26-27). Zahvaljujući nedostatku svetosti, crkva posljednjih dana šćućurila se pred silama tame, jer Pismo nam kaže: "Pravednicu su neustrašivi kao mladi lav" (Izr 28,1). Neki će reći: "Ali Isus je bio krotak! Nije otvarao usta niti se odupirao kad su ga odveli da ga razapnu." Ali to je bilo zbog toga što je došao čas tame, čas kad je trebao biti predan u ruke neprijatelja. Nije šutio u hramu kad je istjerivao mjenjače novca. Nije šutio kad je vjerske vođe nazivao zmijama – slijepim vođama – obijeljenim grobovima – generacijom guja (vidi Mt 23). Nekima je čak neustrašivo rekao da je sotona njihov otac.
Mnoge crkve danas su pune tihih, gospodskih diplomata koji ne žele uzbibati vode. Nitko ne želi nevolju! I tako đavolje kraljevstvo ostaje neizazvano. Imamo i više nego dovoljno nasmiješenih, sivih kršćana! Čuo sam bijes jednog čovjeka koji mi je rekao: "Hajde da se ti i ja okladimo – za bilo koji iznos novca! Vi ljudi u toj crkvi ne možete zaustaviti ništa. Dobit ćete malo publiciteta, ali nikada se ništa ne mijenja. Ništa vi ne možete zatvoriti. Nemoćni ste." Govorio je o pobačaju i mogao sam u njegovu glasu osjetiti izrugivanje sotone. Bilo je to drsko! Kao da je rekao svim kršćanima: "Svi ste vi duhovni mlakonje. Nećete potrajati; kad se pojavi opozicija, dići ćete ruke. Pobjeći ćete u sigurnost svojih zidova i sakriti se."
Ne! "Pravednicu su neustrašivi kao mladi lav!"
Ilija je bio čovjek snažne molitve, ali bilo je tu nešto više od njegove molitve što je prodrmalo Ahabovo kraljevstvo i razbjesnilo Izebelu. On je zapravo pozvao lažne proroke na goru Karmel i izazvao ih. Izebala je pogubila Božje proroke i odvela Izraela u otpadništvo te užasno idolopoklonstvo štovanja Baala – a nitko je nikada nije izazvao! Iako sedam tisuća vjernika nije pokleknulo pred idolom, bili su tihi, nepoznati i uplašeni. I tada se pojavio Ilija, kojega je Ahab nazvao "upropastiteljem Izraela" (1 Kr 18,17). Ilija je završio na potoku Kišonu s mačem u ruci te pogubio stotine lažnih Baalovih proroka "u ime Jahvino".
S vragom i njegovim mnoštvom Ilija nije bio gospodin. Dok su "skakali i prigibali koljena pred žrtvenikom … Ilija im se naruga" (1 Kr 18,26-27). Zahvaljujući nedostatku svetosti, crkva posljednjih dana šćućurila se pred silama tame, jer Pismo nam kaže: "Pravednicu su neustrašivi kao mladi lav" (Izr 28,1). Neki će reći: "Ali Isus je bio krotak! Nije otvarao usta niti se odupirao kad su ga odveli da ga razapnu." Ali to je bilo zbog toga što je došao čas tame, čas kad je trebao biti predan u ruke neprijatelja. Nije šutio u hramu kad je istjerivao mjenjače novca. Nije šutio kad je vjerske vođe nazivao zmijama – slijepim vođama – obijeljenim grobovima – generacijom guja (vidi Mt 23). Nekima je čak neustrašivo rekao da je sotona njihov otac.
Mnoge crkve danas su pune tihih, gospodskih diplomata koji ne žele uzbibati vode. Nitko ne želi nevolju! I tako đavolje kraljevstvo ostaje neizazvano. Imamo i više nego dovoljno nasmiješenih, sivih kršćana! Čuo sam bijes jednog čovjeka koji mi je rekao: "Hajde da se ti i ja okladimo – za bilo koji iznos novca! Vi ljudi u toj crkvi ne možete zaustaviti ništa. Dobit ćete malo publiciteta, ali nikada se ništa ne mijenja. Ništa vi ne možete zatvoriti. Nemoćni ste." Govorio je o pobačaju i mogao sam u njegovu glasu osjetiti izrugivanje sotone. Bilo je to drsko! Kao da je rekao svim kršćanima: "Svi ste vi duhovni mlakonje. Nećete potrajati; kad se pojavi opozicija, dići ćete ruke. Pobjeći ćete u sigurnost svojih zidova i sakriti se."
Ne! "Pravednicu su neustrašivi kao mladi lav!"