BOG POZIVA OSTATAK
Proroci Staroga zavjeta unaprijed su rekli da će u posljednjim danima, dok katastrofe budu padale, Bog pozvati ostatak da bude nasamo s njim. Jedan od proroka, Daniel, razumio je Božji božanski sat za svoje vrijeme, jer je proučavao proroke prošlosti. "Ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina, koje se – prema riječi koju Jahve uputu proroku Jeremiji – imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu" (Dn 9,2-3).
Proučavajući Jeremijina proročanstva, Daniel je otkrio da je sedamdeset godina izgnanstva za Izraela gotovo završilo. Jeremija 29,10-11 kaže: "Jer ovako govori Jahve: Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume, mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu."
Zašto se Daniel nije radovao? Zašto nije zgrabio ovo obećanje po vjeri i jednostavno mirovao? Zašto je počeo plakati, moliti i postiti, sjedeći u kostrijeti? Jer je otkrio da postoji i uvjet da bi se sva ta dobrota ostvarila. Da, Bog je obećao izbaviti, učiniti im dobro, ali tamo u istom poglavlju stoje redci 12-14: "Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se, i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. I pustit ću da me nađete – riječ je Jahvina … I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izgnanstvo odvedoh."
Grijeh ili nezainteresiranost mogu prepriječiti Božja obećanja. Daniel je otkrio iz Mojsijeva upozorenja u Ponovljenom zakonu da će Izrael biti raspršen zbog grijeha, ali je isto tako zapisao obećanje da može biti izbavljen. "Ondje (u ropstvu) ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom" (Pnz 4,29).
Proučavajući Jeremijina proročanstva, Daniel je otkrio da je sedamdeset godina izgnanstva za Izraela gotovo završilo. Jeremija 29,10-11 kaže: "Jer ovako govori Jahve: Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume, mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu."
Zašto se Daniel nije radovao? Zašto nije zgrabio ovo obećanje po vjeri i jednostavno mirovao? Zašto je počeo plakati, moliti i postiti, sjedeći u kostrijeti? Jer je otkrio da postoji i uvjet da bi se sva ta dobrota ostvarila. Da, Bog je obećao izbaviti, učiniti im dobro, ali tamo u istom poglavlju stoje redci 12-14: "Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se, i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. I pustit ću da me nađete – riječ je Jahvina … I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izgnanstvo odvedoh."
Grijeh ili nezainteresiranost mogu prepriječiti Božja obećanja. Daniel je otkrio iz Mojsijeva upozorenja u Ponovljenom zakonu da će Izrael biti raspršen zbog grijeha, ali je isto tako zapisao obećanje da može biti izbavljen. "Ondje (u ropstvu) ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom" (Pnz 4,29).