BOG ĆE STAJATI UZ VAS
"Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina … Tad najedanput nastade tako jak potres da se uzdrmaše temelji tamnice. U isti se čas otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi" (Dj 16,25-26). Tamničar, vidjevši što se dogodilo, pao je pred Pavla i Silu govoreći: "Gospodo, što mi treba činiti da se spasim?" (Dj 16,30).
Tamošnji gradski dužnosnici i vjerski vođe otišli su u krevet misleći: "Uspjeli smo! Ovo je bilo posljednji put što smo čuli za ove probisvijete uzbunjivače. Sad smo ih doista ušutkali!" Ali kakva strka sljedećeg dana! Mogu zamisliti kako vojnici kucaju na vrata gradonačelnika, članova gradskog vijeća i vjerskih vođa te im kažu: "Brzo! Spustite se do gradske vijećnice. Imamo velik problem!" U stanju šoka, dužnosnici su vjerojatno odgovorili: "Što? Potres? Vrata tamnice su se otvorila i lanci zatvorenika su spali s njih, a oni čak nisu ni pokušali pobjeći? I tamničar se pridružio njihovoj vjeri?"
Gradski vođe doista su se uplašili jer bio je zločin išibati rimske građane (Pavao i Sila bili su Rimljani). "Kako to mislite da ne žele izaći iz zatvora? Što traže? Da dođemo k njima i ispričamo im se i da ih ispratimo iz zatvora?"
"… dođoše pa im se ispričaše. Nato ih izvedoše i zamoliše da ostave grad" (Dj 16,39).
Volim to! Evo njih; nisu se hvastali svojim duhovnim autoritetom, nego su se ponašali kao veleposlanici kralja Isusa. Dok su gledali kako se Kristova sila ismijava, Pavao i Sila sad su htjeli da ona mala molitvena grupa vidi kako Bog očituje svoju silu onima koji se dižu protiv sila pakla. Otišli su ravno do Lidijine kuće i kakav je to samo sastanak morao biti! Zamišljam kako Pavao kaže onoj kućnoj grupi: "Vidite, đavao može bjesnjeti, možebitne sile mogu prijetiti, ali Bog ima svu silu! Ako zauzmete stav, Bog će stajati uz vas!"
Tamošnji gradski dužnosnici i vjerski vođe otišli su u krevet misleći: "Uspjeli smo! Ovo je bilo posljednji put što smo čuli za ove probisvijete uzbunjivače. Sad smo ih doista ušutkali!" Ali kakva strka sljedećeg dana! Mogu zamisliti kako vojnici kucaju na vrata gradonačelnika, članova gradskog vijeća i vjerskih vođa te im kažu: "Brzo! Spustite se do gradske vijećnice. Imamo velik problem!" U stanju šoka, dužnosnici su vjerojatno odgovorili: "Što? Potres? Vrata tamnice su se otvorila i lanci zatvorenika su spali s njih, a oni čak nisu ni pokušali pobjeći? I tamničar se pridružio njihovoj vjeri?"
Gradski vođe doista su se uplašili jer bio je zločin išibati rimske građane (Pavao i Sila bili su Rimljani). "Kako to mislite da ne žele izaći iz zatvora? Što traže? Da dođemo k njima i ispričamo im se i da ih ispratimo iz zatvora?"
"… dođoše pa im se ispričaše. Nato ih izvedoše i zamoliše da ostave grad" (Dj 16,39).
Volim to! Evo njih; nisu se hvastali svojim duhovnim autoritetom, nego su se ponašali kao veleposlanici kralja Isusa. Dok su gledali kako se Kristova sila ismijava, Pavao i Sila sad su htjeli da ona mala molitvena grupa vidi kako Bog očituje svoju silu onima koji se dižu protiv sila pakla. Otišli su ravno do Lidijine kuće i kakav je to samo sastanak morao biti! Zamišljam kako Pavao kaže onoj kućnoj grupi: "Vidite, đavao može bjesnjeti, možebitne sile mogu prijetiti, ali Bog ima svu silu! Ako zauzmete stav, Bog će stajati uz vas!"