JEDNA NEKOMPROMISNA RIJEČ
" Oni … stigoše u Solun, gdje su Židovi imali sinagogu. Pavao, po svom običaju, uđe onamo te je … raspravljao s njima na temelju Pisama, tumačeći i dokazujući kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih. 'A taj Mesija – govorio je – jest Isus koga vam ja navješćujem'" (Dj 17,1-3). Vjerojatno su vođe sinagoge u Solunu godinama održavali tihe, neuznemirene sastanke. Marljivo su poučavali Pismo i činili su se jako sveti izvana.
A onda je na scenu došao Pavao, uzbunjivač, i za samo tri tjedna propovijedanja o kraljevskoj Isusovoj vlasti prevrnuo čitavo ono područje Soluna. Iz iskustva je znao da će svega nekoliko odanih slušati Kristovu riječ, ali da većina neće ostaviti svoju dugo održavanu vjersku tradiciju. Isto tako, znao je da će se ispuniti zavišću i mržnjom prema svemu što će uznemiriti njihov način vršenja stvari. Izjavio je da je njegovo propovijedanje evanđelja izazvalo mučnu borbu: "Usudili smo se, pouzdavši se u svoga Boga, propovijedati vam Radosnu vijest Božju usred mučne borbe (opozicije)" (1 Sol 2,2).
Što je izazvalo tu silovitu opoziciju? Pavao i Sila nisu bili glasni, nisu provocirali i nisu pljačkali crkve.
Kasnije je, u pismu onima u Solunu koji su ustrajali s Gospodinom, napisao: "Naše propovijedanje ne potječe ni od zablude, ni od nečistoće, niti je učinjeno s prijevarom … ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, već Bogu, koji prosuđuje naša srca. Nikada nismo, kako već znate, nastupali ni s laskavim riječima ni s pritajenom željom za bogatstvom. Tomu je Bog svjedok ... Naprotiv, bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu … jer ste nam omiljeli, htjeli (smo vam) predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život" (1 Sol 2,3-8). Ti religiozni ljudi koji su se godinama tako prenemagali da ljube Boga, sad su se razbjesnjeli. Postali su ljuta svjetina; napali su Jasonovu kuću i uzbunili ljude i vođe grada (vidi Dj 17). Uzrok sve ove velike mučne borbe bila je ona jedna nekompromisna riječ: "… da ima drugi kralj, neki Isus" (Dj 17,7).
A onda je na scenu došao Pavao, uzbunjivač, i za samo tri tjedna propovijedanja o kraljevskoj Isusovoj vlasti prevrnuo čitavo ono područje Soluna. Iz iskustva je znao da će svega nekoliko odanih slušati Kristovu riječ, ali da većina neće ostaviti svoju dugo održavanu vjersku tradiciju. Isto tako, znao je da će se ispuniti zavišću i mržnjom prema svemu što će uznemiriti njihov način vršenja stvari. Izjavio je da je njegovo propovijedanje evanđelja izazvalo mučnu borbu: "Usudili smo se, pouzdavši se u svoga Boga, propovijedati vam Radosnu vijest Božju usred mučne borbe (opozicije)" (1 Sol 2,2).
Što je izazvalo tu silovitu opoziciju? Pavao i Sila nisu bili glasni, nisu provocirali i nisu pljačkali crkve.
Kasnije je, u pismu onima u Solunu koji su ustrajali s Gospodinom, napisao: "Naše propovijedanje ne potječe ni od zablude, ni od nečistoće, niti je učinjeno s prijevarom … ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, već Bogu, koji prosuđuje naša srca. Nikada nismo, kako već znate, nastupali ni s laskavim riječima ni s pritajenom željom za bogatstvom. Tomu je Bog svjedok ... Naprotiv, bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu … jer ste nam omiljeli, htjeli (smo vam) predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život" (1 Sol 2,3-8). Ti religiozni ljudi koji su se godinama tako prenemagali da ljube Boga, sad su se razbjesnjeli. Postali su ljuta svjetina; napali su Jasonovu kuću i uzbunili ljude i vođe grada (vidi Dj 17). Uzrok sve ove velike mučne borbe bila je ona jedna nekompromisna riječ: "… da ima drugi kralj, neki Isus" (Dj 17,7).