PRAVI ISUSOV POKRET by Gary Wilkerson
Koji povrijeđen muškarac, žena ili dijete ne bi otrčao na mjesto gdje Bog odgovara na dugotrajne nevolje i gdje se događaju duboka, čudesna iscjeljenja? To je istinski "Isusov pokret". A to se ne događa s planovima, domišljatošću ili organiziranim događanjima; to se događa kad se pojavljuje Bog. Gdje god se očituje njegova slava, bilo kroz istinsko propovijedanje ili jednostavno svjedočanstvo, ljudi će dotrčati da to okuse.
"Narod se … strča k njima" (Dj 3,11). Veliko je značenje u ovoj riječi. Ljudi nisu dolazili jedan po jedan, nego su došli svi zajedno, svaki pojedini dotaknut veličanstvenom silom Božje nazočnosti.
Božja slava ima takav učinak. Ona nas stapa u strahopoštovanju. Doista, to je Božja želja za nas – da odbacimo sve razlike, oprostimo sve uvrede i pođemo k onima koji trebaju naše oproštenje ili koji trebaju nama oprostiti.
Ne možemo očekivati da će se slavan Bog koji nadahnjuje strahopoštovanjem pokrenuti u našoj sredini ako pristajemo uz jezik koji govori zlo, srce koje ključa zamjeranjem, duh koji odbija oprostiti drugome. Zašto bi nevjernici dojurili u crkvu gdje vladaju pakost i podjela? Naša srca spajaju Božja djela slave, ali kako možemo biti spojeni ako odbijamo odbaciti naše podjele?
Zašto se Božja slava očituje u nekim crkvama i ljudima, ali ne i u drugima? Petar nudi odgovor u onom prizoru u hramu. Rekao je onim začuđenim ljudima: "Izraelci … Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših proslavi svoga Slugu Isusa" (Dj 3,12-13).
Bog je stavio sve svoje veličanstvo, slavu i silu u jedan izvor: Krista. Njegova slava nije se objavila u pametnim i moćnim ljudima ili kroz briljantne planove i osmišljene strategije. Njegova slava nalazi se u jednom jedinom izvoru – Isusu.
Ako želimo Kristovu slavu u našim životima i našim crkvama, ona neće doći kroz našu snagu ili planove. Ona će doći ako se ispraznimo da bi nas on mogao napuniti. Moramo reći zajedno s Ivanom Krstiteljem: "On mora rasti, a ja se umanjivati" (Iv 3,30).
"Narod se … strča k njima" (Dj 3,11). Veliko je značenje u ovoj riječi. Ljudi nisu dolazili jedan po jedan, nego su došli svi zajedno, svaki pojedini dotaknut veličanstvenom silom Božje nazočnosti.
Božja slava ima takav učinak. Ona nas stapa u strahopoštovanju. Doista, to je Božja želja za nas – da odbacimo sve razlike, oprostimo sve uvrede i pođemo k onima koji trebaju naše oproštenje ili koji trebaju nama oprostiti.
Ne možemo očekivati da će se slavan Bog koji nadahnjuje strahopoštovanjem pokrenuti u našoj sredini ako pristajemo uz jezik koji govori zlo, srce koje ključa zamjeranjem, duh koji odbija oprostiti drugome. Zašto bi nevjernici dojurili u crkvu gdje vladaju pakost i podjela? Naša srca spajaju Božja djela slave, ali kako možemo biti spojeni ako odbijamo odbaciti naše podjele?
Zašto se Božja slava očituje u nekim crkvama i ljudima, ali ne i u drugima? Petar nudi odgovor u onom prizoru u hramu. Rekao je onim začuđenim ljudima: "Izraelci … Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših proslavi svoga Slugu Isusa" (Dj 3,12-13).
Bog je stavio sve svoje veličanstvo, slavu i silu u jedan izvor: Krista. Njegova slava nije se objavila u pametnim i moćnim ljudima ili kroz briljantne planove i osmišljene strategije. Njegova slava nalazi se u jednom jedinom izvoru – Isusu.
Ako želimo Kristovu slavu u našim životima i našim crkvama, ona neće doći kroz našu snagu ili planove. Ona će doći ako se ispraznimo da bi nas on mogao napuniti. Moramo reći zajedno s Ivanom Krstiteljem: "On mora rasti, a ja se umanjivati" (Iv 3,30).