POSAO SLUGE
Ponosu se gadi ideja o poslu sluge. Danas svatko želi biti sve samo ne sluga. Popularna dječja igra u Americi zove se "Gospodari svemira". Ali to postaje i teologija mnogih kršćana. Mi citiramo ovaj redak Pisma: "Stoga nisi više rob, nego sin. A ako si sin, i baštinik si po Bogu" (Gal 4,7). Ono što Pavao zapravo govori jest da sin koji je ispravno odgajan zna da je zakoniti kraljev sin sa svim pravima, ali toliko voli svoga oca da odabire ulogu sluge. Pavao je isto tako rekao da je on "sluga Isusa Krista" (Rim 1,1), a Jakov je rekao za samoga sebe da je on "sluga Boga i Gospodina Isusa Krista" (Jak 1,1).
Sluga nema svoju vlastitu volju; njegova volja je riječ njegova gospodara. Križ predstavlja smrt svim mojim planovima, mojim vlastitim zamislima, željama, nadama, snovima. A što je još više, on znači apsolutnu smrt mojoj vlastitoj volji. To je prava poniznost. "… ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu" (Fil 2,8). On je rekao svojim učenicima: "Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao" (Iv 4,34). Drugim riječima: "Odbijam uzeti stvari u vlastite ruke. Čekam čuti svaku uputu od mog Oca!"
Ivan je zapisao: "… kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu" (1 Iv 4,17). Svaki pravi kršćanin mora biti voljan reći: "Doista želim činiti njegovu volju." Ali tu je gdje griješimo. Mi napućivamo naša srca na nešto što mi želimo, nešto što izgleda dobro, što zvuči logično, ali to nije volja Božja. Postit ćemo, moliti i posredovati. Isplakati rijeku suza. Zahtijevati. Citirati Bibliju. Tražiti druge da se slože s nama. Jedna od najvećih zamki za kršćane je dobra ideja koja nije Božji um, dobra strategija koja nije od njega, dobro smišljen plan koji nije njegov. Može li vaša želja preživjeti križ? Možete li je ostaviti i umrijeti joj? Morate biti u stanju reći sa svom iskrenošću: "Gospodine, možda me ne zaustavlja đavao, nego ti. Ako ovo nije tvoja volja, može me uništiti. Predajem to križu. Učini to na svoj način, Gospodine!"
Sluga nema svoju vlastitu volju; njegova volja je riječ njegova gospodara. Križ predstavlja smrt svim mojim planovima, mojim vlastitim zamislima, željama, nadama, snovima. A što je još više, on znači apsolutnu smrt mojoj vlastitoj volji. To je prava poniznost. "… ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu" (Fil 2,8). On je rekao svojim učenicima: "Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao" (Iv 4,34). Drugim riječima: "Odbijam uzeti stvari u vlastite ruke. Čekam čuti svaku uputu od mog Oca!"
Ivan je zapisao: "… kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu" (1 Iv 4,17). Svaki pravi kršćanin mora biti voljan reći: "Doista želim činiti njegovu volju." Ali tu je gdje griješimo. Mi napućivamo naša srca na nešto što mi želimo, nešto što izgleda dobro, što zvuči logično, ali to nije volja Božja. Postit ćemo, moliti i posredovati. Isplakati rijeku suza. Zahtijevati. Citirati Bibliju. Tražiti druge da se slože s nama. Jedna od najvećih zamki za kršćane je dobra ideja koja nije Božji um, dobra strategija koja nije od njega, dobro smišljen plan koji nije njegov. Može li vaša želja preživjeti križ? Možete li je ostaviti i umrijeti joj? Morate biti u stanju reći sa svom iskrenošću: "Gospodine, možda me ne zaustavlja đavao, nego ti. Ako ovo nije tvoja volja, može me uništiti. Predajem to križu. Učini to na svoj način, Gospodine!"