ON NIJE PRIJETIO
Evo jedne zapanjujuće istine povezane s Kristovim trpljenjem: "On … vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio" (1 Pt 2,23).
Kakva velika izjava: "Mučen nije prijetio." Nijednom se nije dizao protiv onih koji su ga napadali. Nikoga nije kaznio niti se ikome osvećivao.
Kako drukčije od nas! Mi, kad trpljenje postane nepodnošljivo, prijetimo, branimo se, neprestano štitimo svoja prava i ugled. A što je najgore, prijetimo Bogu. To je vrlo istančana stvar i većina od nas nije ni svjesna što čini. Kad nam molitve nisu odgovorene – kad nevolja i nesreća pogađaju naše živote – kad se čini kao da nas je Gospodin pustio da padnemo te završimo osamljeni i u boli – odmičemo se od Boga. Manje molimo i čitamo Bibliju. Još uvijek ga ljubimo, ali naša revnost popušta. Počinjemo skretati i vjera nam postaje nejasna, neaktivna. Sve te reakcije prijetnja su našem Gospodinu.
Svaki put kad se povlačimo i ne tražimo Gospodina svim svojim srcem, prijetimo mu. To je suptilan način na koji kažemo: "Gospodine, učinio sam sve svoje najbolje, a ti si me iznevjerio."
Gospodin ima beskrajno strpljenje s onima od nas koji su povrijeđeni. On s ljubavlju čeka dok se ne vratimo pod njegovu nježnu skrb. Ali to može postati stil života, prijetnja Božjoj vjernosti, ako odbijamo probuditi se i obnoviti svoju vjeru i nadu u njega. Neki postaju razočarani i ravnodušni te se predaju svojim požudama i strastima. Prepuštaju se svojim željama jer se borba činila beznadna. To je njihov način na koji kažu: "Kakva korist? Prizivao sam Boga da mi pomogne i da me izbavi, ali pomoć nikada nije došla. Još uvijek je ta stvar u meni, nakon svim mojih suza i molitava."
I konačno dolazi do ovoga: "Imam pravo to činiti – jer sam tako jako povrijeđen." To je prijetnja Bogu; način da mu jednakom mjerom vratimo što nije odgovorio na molitvu u zadanom roku.
Ljubljeni, postoji nada! Gospodin nad Vojskama je s nama! On sâm naš je čuvar. On neće pustiti da njegova djeca odu ili padnu. On nas drži na dlanu svoje ruke.
Činimo kao što je i Krist činio. On "je to prepuštao pravednom Sucu" (1 Pt 2,23). "Prepustiti" znači staviti svoj život potpuno u njegove ruke. Prestanite se boriti, prestanite pokušavati išta činiti u svojoj vlastitoj snazi, te prepustite svoje tijelo i dušu Gospodinu nad Vojskama!
Kakva velika izjava: "Mučen nije prijetio." Nijednom se nije dizao protiv onih koji su ga napadali. Nikoga nije kaznio niti se ikome osvećivao.
Kako drukčije od nas! Mi, kad trpljenje postane nepodnošljivo, prijetimo, branimo se, neprestano štitimo svoja prava i ugled. A što je najgore, prijetimo Bogu. To je vrlo istančana stvar i većina od nas nije ni svjesna što čini. Kad nam molitve nisu odgovorene – kad nevolja i nesreća pogađaju naše živote – kad se čini kao da nas je Gospodin pustio da padnemo te završimo osamljeni i u boli – odmičemo se od Boga. Manje molimo i čitamo Bibliju. Još uvijek ga ljubimo, ali naša revnost popušta. Počinjemo skretati i vjera nam postaje nejasna, neaktivna. Sve te reakcije prijetnja su našem Gospodinu.
Svaki put kad se povlačimo i ne tražimo Gospodina svim svojim srcem, prijetimo mu. To je suptilan način na koji kažemo: "Gospodine, učinio sam sve svoje najbolje, a ti si me iznevjerio."
Gospodin ima beskrajno strpljenje s onima od nas koji su povrijeđeni. On s ljubavlju čeka dok se ne vratimo pod njegovu nježnu skrb. Ali to može postati stil života, prijetnja Božjoj vjernosti, ako odbijamo probuditi se i obnoviti svoju vjeru i nadu u njega. Neki postaju razočarani i ravnodušni te se predaju svojim požudama i strastima. Prepuštaju se svojim željama jer se borba činila beznadna. To je njihov način na koji kažu: "Kakva korist? Prizivao sam Boga da mi pomogne i da me izbavi, ali pomoć nikada nije došla. Još uvijek je ta stvar u meni, nakon svim mojih suza i molitava."
I konačno dolazi do ovoga: "Imam pravo to činiti – jer sam tako jako povrijeđen." To je prijetnja Bogu; način da mu jednakom mjerom vratimo što nije odgovorio na molitvu u zadanom roku.
Ljubljeni, postoji nada! Gospodin nad Vojskama je s nama! On sâm naš je čuvar. On neće pustiti da njegova djeca odu ili padnu. On nas drži na dlanu svoje ruke.
Činimo kao što je i Krist činio. On "je to prepuštao pravednom Sucu" (1 Pt 2,23). "Prepustiti" znači staviti svoj život potpuno u njegove ruke. Prestanite se boriti, prestanite pokušavati išta činiti u svojoj vlastitoj snazi, te prepustite svoje tijelo i dušu Gospodinu nad Vojskama!