BESKRAJNA SAMILOST

Jedna me lijepa devetnaestogodišnja bolničarka zaustavila nakon jednoga evangelizacijskog sastanka. Sa suzama je izjecala žalosno priznanje: "Gospodine Wilkersone, ja sam lezbijka. Osjećam se prljavo, nečisto. Crkva koju sam pohađati zamolila me da više ne dolazim. Pastor je rekao kako ne može riskirati da zavedem nekoga u njegovoj zajednici. Čini mi se da mi je samoubojstvo jedini izlaz. Živim u velikom strahu i osudi. Moram li se ubiti da nađem mir?"

Nastavila se povlačiti od mene kao da je previše nečista da bi bila u mojoj nazočnosti. Pitao sam je ljubi li još Isusa. "O da", odgovorila je. "Svaki svjestan trenutak moje mu srce vapi. Ljubim Krista sa svime što je u meni, ali vezana sam ovom strašnom navikom."

Kako je divno bilo vidjeti njezino ozareno lice kad sam joj rekao koliko je Bog ljubi, čak i u njezinim borbama. Rekao sam joj: "Nikada se ne predaj svome grijehu. Bog povlači crtu upravo tamo gdje si. Svaki impuls prema njemu računa se kao pravednost. Svaki korak natrag preko te crte, dalje od njega, jest grijeh. Ako mu se primičemo, on se primiče nama. Zadrži svoj duhovan impuls! Ljubi Isusa sve ako još i nemaš pobjede. Prihvati njegovo dnevno oproštenje. Živi dan po dan! Budi uvjerena da Isus ljubi grešnike pa tako mora ljubiti i tebe."

Nasmiješila se osmjehom olakšanja i rekla: "Gospodine Wilkersone, vi ste prvi pastor koji mi je ikada ponudio zraku nade. Duboko u svom srcu znam da me On još uvijek ljubi i znam da će me osloboditi iz ovog ropstva. Ali svatko me je toliko osuđivao. Hvala vam za vašu poruku nade i ljubavi."

Čitatelju ove poruke, živiš li ti pod osudom? Jesi li sagriješio protiv Gospodina? Jesi li ožalostio Duha Svetog u svom životu? Vodiš li izgubljenu bitku s prejakim iskušenjem?

Sve što trebaš učiniti je da istražuješ Riječ Božju te ćeš otkriti Boga milosrđa, ljubavi i beskrajne samilosti. David je rekao: "Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,3-4).