ČEKANJE NA NJEGA
Zapovijed proroka Samuela kralju Šaulu je bila: "Idi u Gilgal i čekaj … ja ću doći i dobit ćeš upute" (vidi 1 Sam 10,8). Šaulova jedina odgovornost je bila čekati! Bog je htio čuti kako će Šaul reći: "Bog drži svoju riječ; nikada riječ sa Samuelovih usana nije pala na zemlju. Bog je rekao da čekam na uputu i ja ću čekati."
Ali ponos razmišlja: "Bog sigurno nije mislio tako. Možda sam krivo čuo." Umjesto da stojimo na riječi Božjoj, počinjemo odgonetavati stvari na svoju ruku. Ležeći u krevetu u sitne sate, kažemo: "Gospodine, evo kako ja vidim da se to može postići!" Pokvareno je činiti nešto vrlo logički i razumno kad to nije jasna Božja riječ vodstva. Ako išta želite dokazati Bogu, dokažite da ćete strpljivo čekati na njega da djeluje.
"Samuel ga upita: 'Što si učinio?' A Šaul odgovori: 'Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do određenog dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, pomislio sam: sad će udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neću stići molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu.' Samuel tada reče Šaulu: 'Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. A sada se tvoje kraljevstvo neće trajno održati: Jahve je potražio sebi čovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio" (1 Sam 13,11-14).
Šaul je čekao sedam dana – ali to čekanje nije bilo sveto. Bio je nestrpljiv, ljut, uplašen i razočaran. Mi moramo čekati s vjerom, vjerujući da se Bog brine za nas, da nas ljubi i da će doći na vrijeme. Ova stvar čekanja tako je važna da vam moram pokazati neke retke pisma koji će to potvrditi.
"I reći će se u onaj dan: "Evo, to je naš Bog, na njega čekasmo, i on će nas spasiti. Ovo je Gospod, na njega čekasmo, radujmo se i veselimo se njegovu spasenju" (Iz 25,9).
"Jer od vijeka se nije čulo niti se ušima slušalo niti je koje oko vidjelo ijednoga boga osim tebe koji bi takvo što učinio onomu koji na nj čeka" (Iz 64,4).
Ali ponos razmišlja: "Bog sigurno nije mislio tako. Možda sam krivo čuo." Umjesto da stojimo na riječi Božjoj, počinjemo odgonetavati stvari na svoju ruku. Ležeći u krevetu u sitne sate, kažemo: "Gospodine, evo kako ja vidim da se to može postići!" Pokvareno je činiti nešto vrlo logički i razumno kad to nije jasna Božja riječ vodstva. Ako išta želite dokazati Bogu, dokažite da ćete strpljivo čekati na njega da djeluje.
"Samuel ga upita: 'Što si učinio?' A Šaul odgovori: 'Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do određenog dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, pomislio sam: sad će udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neću stići molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu.' Samuel tada reče Šaulu: 'Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. A sada se tvoje kraljevstvo neće trajno održati: Jahve je potražio sebi čovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio" (1 Sam 13,11-14).
Šaul je čekao sedam dana – ali to čekanje nije bilo sveto. Bio je nestrpljiv, ljut, uplašen i razočaran. Mi moramo čekati s vjerom, vjerujući da se Bog brine za nas, da nas ljubi i da će doći na vrijeme. Ova stvar čekanja tako je važna da vam moram pokazati neke retke pisma koji će to potvrditi.
"I reći će se u onaj dan: "Evo, to je naš Bog, na njega čekasmo, i on će nas spasiti. Ovo je Gospod, na njega čekasmo, radujmo se i veselimo se njegovu spasenju" (Iz 25,9).
"Jer od vijeka se nije čulo niti se ušima slušalo niti je koje oko vidjelo ijednoga boga osim tebe koji bi takvo što učinio onomu koji na nj čeka" (Iz 64,4).