NAŠ VELIKI SVEĆENIK
U Starom zavjetu je jednom svake godine veliki svećenik ulazio u Svetinju nad svetinjama da obavi okajanje, što znači "pomirenje". Ovaj čin bio je sa značenjem brisanja grijeha naroda tako da su se mogli izmiriti s Bogom i ponovno imati zajedništvo s nebeskim Ocem.
U Svetinju nad svetinjama svećenik je unosio pregršt tamjana, kadionik s užarenim ugljevljem sa žrtvenika i posudu krvi od zaklanog junca. U Svetinji nad svetinjama bio je Kovčeg koji je na vrhu imao Pomirilište gdje je "sjedio" Bog – to je bila njegova nazočnost.
Nakon vlastitog čišćenja kroz detaljno razrađen obred, svećenik je ulazio u Svetinju nad svetinjama s velikim poštovanjem i strahom. Bacio je tamjan na vatru, što je izazvalo podizanje mirisa i dima. Ovo je predstavljalo molitve Krista koji je posredovao za svoj narod. Zatim je svećenik umočio prst u krv i sedam puta poškropio Pomirilište.
"Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istočnu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju" (Lev 16,14).
Kad je krvlju bilo poškropljeno Božje Pomirilište, ostvareno je bilo oproštenje svih grijeha i svi prošli grijesi bili su pokriveni. Kad je veliki svećenik izašao, narod je znao da je Bog prihvatio žrtvu i da su im grijesi oprošteni. Izrael nikada nije sumnjao u to!
Ljubljeni, i mi imamo velika svećenika – Isusa, našega Gospodina, našega velikog svećenika za sva vremena. Isus je odnio vlastitu krv do Pomirilišta – u Božju nazočnost, u Svetinju nad svetinjama – i predstavio je tamo za oproštenje svih grijeha, svih vjernika, za sva vremena.
Pismo kaže o tom činu: "… ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup" (Heb 9,12).
Isus je odnio vlastitu krv u nebo za nas i ona tamo nije spremljena samo kao uspomena. Ona je tamo da njome budu poškropljeni svi koji po vjeri dođu k njemu.
U Svetinju nad svetinjama svećenik je unosio pregršt tamjana, kadionik s užarenim ugljevljem sa žrtvenika i posudu krvi od zaklanog junca. U Svetinji nad svetinjama bio je Kovčeg koji je na vrhu imao Pomirilište gdje je "sjedio" Bog – to je bila njegova nazočnost.
Nakon vlastitog čišćenja kroz detaljno razrađen obred, svećenik je ulazio u Svetinju nad svetinjama s velikim poštovanjem i strahom. Bacio je tamjan na vatru, što je izazvalo podizanje mirisa i dima. Ovo je predstavljalo molitve Krista koji je posredovao za svoj narod. Zatim je svećenik umočio prst u krv i sedam puta poškropio Pomirilište.
"Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istočnu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju" (Lev 16,14).
Kad je krvlju bilo poškropljeno Božje Pomirilište, ostvareno je bilo oproštenje svih grijeha i svi prošli grijesi bili su pokriveni. Kad je veliki svećenik izašao, narod je znao da je Bog prihvatio žrtvu i da su im grijesi oprošteni. Izrael nikada nije sumnjao u to!
Ljubljeni, i mi imamo velika svećenika – Isusa, našega Gospodina, našega velikog svećenika za sva vremena. Isus je odnio vlastitu krv do Pomirilišta – u Božju nazočnost, u Svetinju nad svetinjama – i predstavio je tamo za oproštenje svih grijeha, svih vjernika, za sva vremena.
Pismo kaže o tom činu: "… ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup" (Heb 9,12).
Isus je odnio vlastitu krv u nebo za nas i ona tamo nije spremljena samo kao uspomena. Ona je tamo da njome budu poškropljeni svi koji po vjeri dođu k njemu.