SPAŠEN PO VJERI SAMOJ

Kad smo tek došli k vjeri u Krista, povjerovali smo da su naši grijesi oprošteni. Povjerovali smo da smo prihvaćeni, da možemo odložiti svu krivnju i strah te reći: "Spašen sam po vjeri samoj u ono što je Isus učinio za mene na križu."

A onda, dok smo nastavili hodati s Isusom, počinili smo svježa djela neposlušnosti. Naši su nas grijesi pritisnuli te smo brzo izgubili viziju križa. Pokušali smo izraditi svoju vlastitu pravednost, povratiti naklonost Božju trudeći se malo jače, ali tada je život postao noćna mora: grijeh-priznanje, grijeh-priznanje.

Ponekad se ponašamo kao da nas naši vlastiti malo jači pokušaji mogu spasiti. Mislimo da kad bismo samo mogli popraviti ovo naše tijelo, Bogu bi to bilo ugodno. I tako neprestano radimo na našem starom čovjeku oblikujući ga i izgrađujući za pobjedonosan kršćanski hod.

Neki kršćani mogu reći: "Platio sam visoku cijenu za pobjedu koju sam postigao. Prošao sam kroz mnogo boli i trpljenja. Postio sam, molio i uspješno odložio svu požudu i grešne želje. Ne vrijedi li ništa moj trud da budem poslušan Bogu? Smatra li on svu moju pravednost, sav moj težak rad, prljavim krpama?" Da! Sve to je tijelo i ništa od toga neće opstati pred njim. Samo je jedna pravednost i to je pravednost Isusa Krista!

"Ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti" (Rim 10,3).

Jedini način da se uđe u milost Božju je priznanje istine: "Ne postoji ništa dobroga u mom tijelu ni u mojim dobrim djelima da bih zaslužio spasenje. Što god učinim u svojoj vlastitoj snazi, ne mogu postati pravedan. Moja pravednost je u Kristu samom." Pavao govori o daru pravednosti: "Oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti vladati će snagom života po jednome – Isusu Kristu" (Rim 5,17).