RELIGIJA LICA

Kad dopustimo Isusu da bude gospodar svega – kad bacimo sve svoje brige na njega potpuno se uzdajući u njegovu Riječ i počivajući u njegovoj ljubavi – naša pojava trebala bi proći kroz duboku promjenu. Iz našeg izraza lica trebali bi početi zračiti mir i tišina.

Pismo nam daje mnoge primjere toga. Kad je Ana odložila svoje breme, "lice joj nije više bilo tužno kao prije" (1 Sam 1,18).

Kad je Stjepan stajao pred agresivnim, srditim ljudima u Velikom vijeću, oni "opaze da mu je lice poput lica anđeoskog" (Dj 6,15). Stajao je među nevjernicima sa sjajem Isusa Krista i to je bilo očito svima!

Uvjeren sam da imamo obvezu da naš izraz lica govori o Božjoj vjernosti u našim životima. Ali problem je što naš izraz lica i jezik tijela često govore upravo suprotno! Lica mnogih vjernika govore: "Moj Bog me iznevjerio! Više se ne brine za mene. Sva svoja bremena i probleme moram nositi sam, jer Bog više ne dopire do mene!"

Možda si ne kažete svjesno takve stvari, ali one se pokazuju na vašem licu. Želim vam iz Riječi Božje pokazati da ono kroz što prolazite nije novo. Netko drugi bio je točno tamo gdje ste sada vi:

"… noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit duša moja … kad razmišljam, duha mi nestane … potresen sam, ne mogu govoriti … Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo … I govorim: 'Ovo je bol moja'" (Ps 77,3-11).

Međutim, psalmist na kraju izlazi iz svoje nevolje s obnovljenim sretnim izrazom lica. Zašto? To je, kaže, jer "glasom svojim Bogu vapijem … u dan nevolje tražim Gospodina" (Ps 77,2-3).

Ako ovo opisuje vas, vruće vas molim, još danas, samoga ovog dana, ostanite negdje nasamo pred Gospodinom i zavapite k njemu! Recite mu da ste na kraju snage, da ne možete više nositi, da ste spremni položiti sve na njegova ramena. Riješite to s Bogom još danas!