MJETO GDJE SVA MUDROST IZDAJE

"Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala" (Ps 107,23-27).

U ovom psalmu mjesto na koje se odnosi "izdaja mudrosti" paluba je broda u olujnom moru. Ogromni valovi nose brod uvis do neba i bacaju ga dolje u dubine. Snažni vjetrovi ljuljaju ga naprijed-natrag tako da nitko od mornara ne može zadržati ravnotežu. Posrću po palubi poput pijanica.

Brodska jedra razderana su i snažan val za valom udara o palubu. Mornari se trebaju boriti da bi ostali na njoj. Sve to izgleda jače od njih i u potpunom su očaju. Bespomoćni su – ne mogu se nositi sa snagom prirode, nesposobni su zaustaviti oluju, nisu u stanju spasiti sami sebe.

Ovi mornari došli su do mjesta zvanog " mjesto gdje mudrost izdaje". To stanje nevolja tu i tamo doseže sve kršćane. To jednostavno znači "izgubiti ili iscrpsti svaku mogućnost iznalaženja izlaza". Ukratko, nema izlaza, nema pomoći, nema izbavljenja – osim u samom Bogu!

"Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povrede" (Ps 107,28-30).

Kad je stala ova oluja za mornare u Psalmu 107? Kad ih je Bog doveo u njihovu željenu luku?
Prvo, mornari su došli do mjesta gdje ih je mudrost izdala, dižući ruke od svake ljudske nade i pomoći. Govorili su: "Nema načina da sami sebe spasimo. Nitko na zemlji nas ne može iz ovoga izbaviti!"

Drugo, vapili su Gospodinu usred svoje nevolje – okrećući se jedinom njemu za pomoć!