NEIMENOVANA SLABOST

"Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? … O Bože moj, duša je moja klonula u meni" (Ps 42,5-6).

Teolozi nisu sigurni tko je pisac ovog psalma. Ali zasigurno znamo da ga je nešto mučilo. Duša mu je bila duboko uznemirena i nije znao objasniti zašto?

Ovaj psalmist gori za Boga. On dašće za Gospodinom kao jelen za vodom (vidi stih 1) – žeđajući za njim, čeznući za njegovom prisnošću. I pita: "Kada ću doći i pred Bogom se pojaviti?" (Ps 42,2).

Nikada nećemo saznati što je bila slabost ovog psalmiste. Jeste li ikada iskusili ovu vrstu neobjašnjive sjete – neočekivane, neimenovane duhovne tuge? Dobro ste, bez poznatog grijeha u svom životu. Ali jednoga dana se budite duboko uznemireni u svojoj duši. Neka vrste depresije pala je na vas, ali ne možete kazati o čemu se radi.

Imam dobru vijest za vas: ovo je slabost pravednih! Ona pogađa jedino one koji gladuju za Isusom. Ne trebamo se bojati takve slabosti jer u njoj sudjeluje Duh Sveti.

Iskusio sam dovoljno života da znam da dolazi trenutak kad se to događa svakom kršćaninu. Ali ne smijemo to pokušavati odgonetavati, jer ni ne možemo! Ovaj psalmist nikada nije dobio odgovore na svoj "zašto". A i na ovoj zemlji ne postoji knjiga, savjetnik ili psiholog koji bi vam rekli zašto je ta neimenovana slabost došla na vas.

Vjerujem da je ova čudna slabost "uzdisanje Duha Svetog" u nama. On nam dopušta znati kako je to biti bez Boga – brinuti se sam za se, bez utjehe, nade ili vodstva. On nam dopušta iskusiti tek okus takva užasnog stanja!

Naše tijelo njegov je hram i on je poslan da nas pripremi da budemo čista zaručnica za Krista. On zna što je potrebno da nas sačuva bez mane za Zaručnika. I zna kako je važno za nas da vapimo Bogu za našu dnevnu snagu i silu. Mi jednostavno ne možemo opstati u ovo vrijeme ako nismo prisni s Gospodinom – vjerujući mu potpuno i neprestano trčeći u njegovu nazočnost.