BEZ NASLJEDSTVA

Pavao daje popis onih koji neće baštiniti kraljevstva Božjega:

"Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni homoseksualci, ni sodomisti, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće naslijediti Božjeg kraljevstva" (1 Kor 6,9-10).

Zatim apostol dodaje: "Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga" (1 Kor 6,11).

Kako su ti ljudi koji su bili spašeni iz takva užasnog grijeha postali pravedni pred Bogom? Što im se dogodilo da više nisu bili zli nego, naprotiv, prihvaćeni od Boga?

Prije svega, Bog nije pristran. On nimalo nije impresioniran nečijom titulom ili zemaljskom čašću – bez obzira radi li se o kraju, kraljici, predsjedniku ili premijeru. I drugo, Bog nimalo nije opčinjen nekom dobrotom u nama. Dugačke molitve, post, davanje desetine, proučavanje Biblije, dobročinstva – ništa od toga ne čini nas pravednima niti prihvatljivima Bogu. Čak i naše "dobro" tijelo – dobar karakter, govor, misli, djela – smrad je u njegovim nosnicama ako se koristi kao razlog za našu vlastitu pravednost.

Kad je Isus otišao na križ, on je razapeo našega "starog čovjeka" tijela. Ostao je samo jedan Čovjek, samo jedan s kojim se Bog bavi – njegov Sin. Kad je Isus završio svoje djelo na zemlji i sjeo svome Ocu s desne strane, Bog je rekao: "Od sada nadalje prepoznajem samo jednog Čovjeka, samo jednu pravednost. Tko god dođe k meni, mora doći po njemu – po mome Sinu. Svi koji žele biti pravedni moraju prihvatiti njegovu pravednost i nikakvu drugu!"

U očima Božjim prihvaćeni smo jedino po vjeri u Krista i njegovo djelo: "On nas prihvati u Ljubljenom" (Ef 1,6).

Vidite li kako je važno ostati u Isusu, brzo doći k njemu kad god podbacite? Morate naučiti trčati k njemu vapeći: "Isuse, iznevjerio sam te! Ne mogu to sam riješiti. Što god učinim, Otac me nikada neću prepoznati ako k njemu ne dođem u tebi!"