NADNARAVNI BIJEG

Uhvaćeni u zamku između dvije planine i Crvenim morem pred sobom, sinovi Izraelovi našli su se u beznadnom položaju dok ih je gonio bijesan faraon sa svojim željeznim kolima.

Ovo je poznata priča, priča koju slušate u crkvi čitav svoj život. Bog je uveo Izraela u užasnu krizu, kad ih je gonio bijesan neprijatelj. Za ne vjerovati, ali Gospodin je namjerno odveo svoj narod u ovaj opasan položaj. Vjerujem da je ova priča od velike važnosti za Crkvu danas, pogotovo u ovom trenutku povijesti.

Izrael, uhvaćen u zamku, bio je naizgled bespomoćan. I to je izazvalo paniku širom Izraelova tabora. Žene i djeca su plakali, stiskajući se oko očeva, djedova i baka. Skupina ljutitih starješina okomila se na svog vođu Mojsija, neobuzdano ga optužujući: "Nije li bilo dovoljno grobova u Egiptu te si nas doveo ovamo da tu pomremo? Rekli smo ti u Egiptu da nas pustiš na miru. Bilo bi bolje da smo ostali robovi faraonu nego da umremo u ovoj jadnoj pustinji!"

Pitam se je li Mojsije imao u tom času trenutak  sumnje. Zamišljam ga kako pada na koljena vapeći: "Gospodine, što se to događa? Kako bi ovo mogla biti tvoja volja za nas?" Nevjerojatno, ali u tom mračnom trenutku Bog je stvarao čudo izbavljenja za Izraela. Iznenada je zapuhao tako snažan vjetar da je razdijelio more. S nadnaravnim putom bijega pred sobom, ljudi su prešli more po suhu tlu. Zatim, kad su ih faraon i njegova vojska pokušali slijediti, valovi su se oborili na njih te su zaglavili u bijesnim vodama.

"Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve, i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju" (Izl 14,30-31).